Dan 3.svibnja 2004.g. ostat će zauvijek zapisan u kronologiji događaja u Vijaci jer je tog dana zvanično otvorena knjižnica "Fra Željko Filipović". Gotovo dva mjeseca tek nekolicina ljudi uspjela je da realizira ovaj veliki projekat što teško uspijeva i većim sredinama od Vijake. Neposredno prije 12 sati ispred doma u Vijaci vrilo je kao u košnici. Stizali su ugledni gosti sa svih strana koje su ljubazni domaćini po staroj dobroj tradiciji dočekivali otvorena srca. Od onih "viđenijih" prvi je stigao predsjednik Federacije BiH Niko Lozančić, a ubrzo za njim i veleposlanik Republike Hrvatske u BiH Josip Vrbošić. Dok su se s predsjednikom F BiH šalili da bi mogao u Vijaci otvoriti i ured, hrvatski veleposlanik je isticao povezanost s Vijakom i zbog svog vozača Bore Peštić koji je rođen u Vijaci. Prije početka programa došli su i najpoznatiji hrvatski književnik Željko Ivanković i povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Dubravko Lovrenović.
Iz Vareša su stigli načelnik općine Hamdo Fatić, predsjedavajući OV-a Josip Malbašić, te predsjednici političkih stranaka, predstavnici škola, vareške biblioteke,ekipe Federalne televizije i NTV Hayat. Došli si i gotovo svi koji su donirali knjige.
Program je vodila Danijela Terzić, voditeljica na Radio Bobovcu, a goste je prvi pozdravio predsjednik Savjeta MZ Vijaka Čedomir Jurkić. Poslije njega prozu i poeziju o knjizi čitali su učenici osnovne škole u Vijaci Marin Jurkić, Nikola Andrić i Ivana Miletović. Nakon njih o razlozima otvaranja knjižnice govorio je Boško Andrić koji je vodio i poslove oko sakupljanja knjiga. Gosti su saznali da je broj skaupljenih knjiga prešao broj od 1.500 komada što iznosi preko 5 knjiga po stanovniku.
O pokojnom Fra Željku Filipović govorio je vijački župnik fra Ilija Božić biranim riječima i između ostalog je rekao :"Za ljude koji su rođeni i koji su živjeli u Vijaci potpuno je jasno zašto knjižnica nosi naziv po fra Željku. Ljudima koji nisu iz Vijake a poznaju bar malo opću povijest i njima će biti vrlo lako prihvatiti naziv knjižnice.
Ovaj tadnji nemili rat ga je zadesio upravo ovdje u Vijaci. Svin jegovi postupci toga vremena su upućivali i pokazivali da ne želi Vijaku bez Vijačana i da mu je istinski bilo stalo da pomogne onima koji su ostali, a sve ostale koji su otišli pozivao je na povratak rodnome selu, kraju i ognjištu. Što je sve zbog takvog razmišljanja i djelovanja morao pretrpjeti ostalo je i nažalost ostat će nepoznanica.Jedno je naime svima poznato niti jedna ga vojska niti politika toga vremena nisu voljele. Zato što je on volio sve ljude bez obzira na vjeru i naciju.I zato što je volio Bosnu, a ti drugi ljudi koje sam spomenuo da nisu voljeli njega nisu voljeli ni ljude ni ovaj naš kraj.Kratko rečeno on kao takav im je smetao.Sve to njegovo veliko srce nije moglo izdržati"
Od gostiju govorili su književnik Željko Ivanković i povjesničar Dubravko Lovrenović, a na kraju programa podijeljene su zahvalnice donatorima knjiga i onima koji su zaslužni za obnovu doma.Gosti su zajedno s domaćinima obišli objekat osnovne škole i najstariju kuću na prostoru Mjesne zajednice (bivša kavana Alojzije bifedžije) koju pokušavaju obnoviti. Nakon toga uslijedio je domjenak u sali, a za zabavni dio programa bili su zaduženi tamburaši HKDD iz Vareša. Pri odlasku svi bez iznimke nisu krili oduševljenje viđenim i potvrdili su onu našu da tko jednom dođe u Vijaku i drugi će put.Prilog o otvaranju knjižnice emitirala je federalna TV iste večeri u udarnom terminu središnjeg dnevnika, te NTV Hayat.

Željko Ivanković, supruga Dušanka, sin Roman, učenici OŠ "Silvije Strahimir Kranjčević", Nermina Omerbegović, Marija Fekete - Sullivan, Ferida Duraković, Vesna Balta, Vlatka Pejanović, Mira Bošnjak i Lejla Somun iz Sarajeva 347 knjiga.