"Velika hvala za ovako lijepe skupljene stare stvari. Upoznala sam mnogo toga što nisam poznavala, zahvaljujući ovom lijepom i vrijednom muzeju. Ovo je veoma važno za nas mlađe da vidimo kako su nam naši preci živjeli."

"Ova izložba je divna i budi stara dobra vremena naši starih. Sve pohvale domaćinima."

"Izložba je prvorazredna i treba je vidjeti što više ljudi,a pogotovu onih koji bi mogli pomoći u očuvanju baštine."

"Čestitamo što otimate zaboravu našu prošlost ovim muzejem i dajete nadu u budućnost našeg naroda u ovim krajevima".

"Muzej je odličan. Samo vrijedni i uporni mogu postići ovako nešto u ova nezgodna vremena. Iskrene čestitke."

"Sve je ovo ostalo iza naših predaka. Što ostaje za nama?!"

"Iznenadnim dolaskom u Vijaku slučajno sretnem glavnog aktera ovog muzeja kojeg zamolim da mi otvori ove prostorije. Ulaskom u muzej ostala sam bez teksta, jer je u ovo utkana velika ljubav i strpljenje. Hvala, hvala, po sto puta hvala za sve učinjeno da se sačuva od zaborava."

"Posjet ovoj prekrasnoj izložbi oduševila nas je . Hvala Alojziji i svima koji su pripomogli skupljanju ovih dragocjenosti. Praznik za oči, trenutačni odlazak u prošlost."

Obišla sam mnogo muzeja, ali ovdje je sve nekako domaće i ukusno postavljeno. Neke eksponate prvi put vidim. Krasno !!"

"Ovo je stvarno jedan od prelijepih kutaka Vijake koji stvarno vrijedi posjetiti"

"Alojzija proživi još puno života jer ti nećeš da Vijaka klone duhom!"

Ovdje kliknite i pogledajte!

(U POVODU OTVARANJA ETNOLOŠKOG MUZEJA U VIJACI 26.7.2006.G.)

Opća biblioteka Vareš imala je i ove godine priliku da posjeti MZ Vijaka, a u povodu otvaranja Etnološkog muzeja. Toga dana bilo je upriličeno i obilježavanje Patrona crkve Sv. Ane, te je i to bio razlog okupljanja ne malog broja, kako žitelja Vijake i okoline, tako i onih koji su rašireni diljem svijeta. A došli su, zaista, u velikom broju i to od najstarijih do najmlađih pa su upravo kao takvi dali poseban kolorit za razlog više da se i o njima napiše koji redak. Možda bi to bilo jedno od onih tumačenja za koja se kaže da sa svojom pojavom dovoljno govore, iz razloga što su ta silna mladež i djeca, ona tek rođena i ona koja tek treba da se rode, ustvari potencijal kojim će neka druga država da profitira, a to su naši ljudi.
Za sve doživljeno i ugođaj koji je upriličen za ovaj dan, mi ispred naše Ustanove želimo da odamo veliko priznanje i da se zahvalimo na fantastičnom ugođaju i vrhunskoj organizaciji, te ljubaznosti na koju smo naišli. Možda bi bilo najbolje ako kažemo da je rijetko koja ideja kao ova, bila ustavri puni pogodak.
Puni pogodak je, prije svega, izložena sva raskoš pribora i alata te raznih pomagala u poslovima koji su se vijekovima obavljali na ovim našim prostorima. Tu su bile izložene : stupa, konjska oprema, volujska zaprega i kostur kola za vuču, zatim nekoliko vrsta sjekira, ručnih pila, starinskih trenica, kantara, raznih strugova za poliranje drveta, te pribor za grebenanje vune, zatim verige, peka i sač, razna burad i breme za nošenje vode, rakijski kazan i šta sve nije.
Željeli bi istaći da je ovaj dio izloženog, u nama pobudio ponos na sve ono što je naša pamet, zdrava, radnička, čestita u svom mukotrpnom životu, znala iskoristiti da bio svoj život koliko-toliko olakšala te poboljšala kvalitet proizvedenog. Mi možemo samo pretpostaviti koliko je svaki od izloženih eksponata star, a vjerojatno su u pitanju kako decenije tako i stoljeća, te koliko je znoja proliveno, ožiljaka ostavljeno od povreda, a koliko je tek njih hranilo gladnih usta. Opšti utisak je da svaki od ovih predmeta krije u sebi bezbroj ličnih sudbina i svaki od njih je priča nikada ispričana koja čini draperiju nepatvorene seoske idile, ma kakva težačka ona bila.
U drugom dijelu su bili izloženi ručni radovi, za koje bi se moglo reći da zaslužuju jedan stalni galerijski prostor u kojemu bi svaka nit konca, bila ona zlatom izvezena ili nekom drugom niti, mogla izraziti svu bujnost mašte jedne snaše s ovih prostora, koja je u trenucima unutarnje produhovljenosti mogla stvoriti čaroliju izraženu kroz bezbroj različitih linija, oblika, cvijeća, grančica s kojih kapa umilna rosa nadahnuta ljepotom života i krajolicima koji ih okružuju. Samo ovo podneblje je mogli inspirisati ovakav splet prirodnih metamorfoza pretočenih na bijelo ruho te ispričanih snova ili njihovih nagovještaja. Iz svakog od izloženih radova diše ljubav, diše biserje nevinih pogleda i uzdaha na život koji buja i koji treba slaviti, na život koji poziva da se živi; poziva na druženje za sofrom gdje su čeljad sitna i sretna sa onim što imaju. A imaju najveće bogatstvo, svu ljepotu davanja i uzimanja sa prirodom jer se stapaju s njom kao jedna nedjeljiva cjelina.
Stara kuća u cvijeću je toliko fascinantna da bi za nju bilo mjesta u bajci iz "1000 i jedne noći" i tu bi se doimala nedokučivom. Trebalo je doživjeti svim čulima ljepotu i raskoš svega što ona nudi, miris koji je iščezava jer je prožet svim dušama koaj ovdje boraviše i koja svojom arhaičnošću nudi miran i spokojan trenutak da ga doživimo sa strahopoštovanjem i jer je svojom pojavom povijest sama sobom ispričana. Svaki dio namještaja, rukom čestita domaćina isklesanog, nudi nadahnuće jedne idilične priče bez kraja, pošto nijedna povijest nije konačna. Kućna radinost vrijedne domaćice ništa nije prepustila slučaju i sve ima svoju svrhu i praktičnu namjenu, a udobnost svakog njezinog kutka poziva na odmor i opuštanje. Mali sobičak u potkrovlju doima se kao prelijepo dizajnirana unutrašnjost kućice za ptice; majušna je i prepuna slatkih uspomena na njezine bivše stanare od kojih ostade poneki sitni detalj kao svjedočenje o minulim i neponovljivim snovima. Vanjština kuće je poseban detalj kojim dominira zelenilo svih nijansi, miomirisi bezbroj različitog cvijeća, vješto uređena bašta i bistri planinski potok, kao suza djevojačka. Pokošena trava ostalog dijela okućnice daje povoda da uz kućane i ostale iz susjedstva krene pjesma i igra te da ovaj raj na Zemlji zadrhti od siline emocija izazvanih ljepotom doživljenog i neponovljivog. A možete li zamisliti da su tamo neki, nedavno, kako reče domaćica kuće, bili napravili štalu od ovog prekrasnog zdanja...?!
Na kraju, kako i priliči domaćinima, bijaše upriličen ručak u Domu kulture, uz molitvu na početku, jer tu bijaše većina svećenika. S obzirom da prvi put prisustvujem ovom činu, osjećala sam se krajnje euforično zbog doživljenog jer pripadam drugoj konfesiji koja isto tako uz svaki početak jela zahvali Bogu na milosti. Možda će zvučati pomalo čudno moje rezonovanje, ali zar sve te molitve nisu ustvari skup svojevrsnih kodeksa ponašanja koji nas uče, prije svega pristojnosti i poštivanju svih i svakoga te da znamo cijeniti trud onoga koji nam je omogućio da uživamo u jelu i piću bez kojih ne možemo živjeti. Atmosfera koju su stvorili upravo ovi ljudi s molitvama na usnama, bijaše toliko ugodna, neusiljena, topla, srdačna i s takvim bezazlenim humorom začinjena, da sam se osjećala kao rijetko kada dobrodošlom, prihvaćenom i poštovanom zajedno sa svim ostalim gostima.
Završavajući i sređujući utiske o posjeti našim domaćinima Vijačanima, ne mogu da se otmem dojmu da su ovi ljudi dio naše tradicije za koju ne važe granice ni kodeksi kao takvi. Maniri kulturnih i srdačnih, širokogrudih i nadasve ljubaznih domaćina, koji pokazaše prema gostima, mogu biti samo rezultat stoljetne tradicije pa i više. Samo čovjek s ovih prostora može imati ovakvu impozantnu širinu duše kojoj nije tijesno ni s kim i niti u kakvim okolnostima. Zato treba čubvati savkog čovjeka na ovom svijetu, ma gdje bio, jer je to najveća i jedina vrijednost općenito i jer povrijediti samo jednog čovjeka i ucvijeliti njegovo srce nosi sa sobom nesagledive posljedice i trajne ožiljke na duši, koje se rijetko praštaju. Ovim ljudima, kao i mnogim u proteklom ratu, učinjena je strašna nepravda i zato treba da zažive neke vrijednosti koje će im vratitit dostojanstvo i šansu da opstanu ona ovim prostorima kao i svima ostalima koji izgubiše svoje najmilije i svoj rodni dom.
S iskrenim željama za ovakvim susretima i u ostali našim mjestima, još jednom zahvaljujemo na srdačnoj dobrodošlici!

U Varešu, 26.7.2006.g. Opća biblioteka Vareš
(Jasminka Šijak , prof.)

* Na 26. srpnja 2006. imao sam čast prisustvovati otvorenju etno muzeja u našoj Vijaci. Velika i lijepa hvala ljudima koji su stvarno uložili veliki trud, ali i pažnju i ljubav da se sve otme od propadanja i od zaborava, ono što je značilo život ovome kraju i ovoj župi. Radostan sam zbog ovakvih primjera koji nose ljude od entuzijazma za svoj narod i svoj kraj.

* Bogatstvo našeg kraja su naši ljudi, običaji koje su upražnjavali i baština koja se ne smije zaboraviti. Ova etno postavka najvjerodostojnije svjedoči o životu vijačkog kraja, stoga je treba spasiti od zaborava. Zovite i tražite pomoć kako bi se načinio i primjeren prostor u koji se mogu smjestiti ovi predmeti. Od srca Vam čestitam što ste pristupili ovom zahtjevnom projektu.

* Vrijednost nesaglediva, marljivost sakupljača za primjer i trajno pamćenje. Predmeti ovakvog muzeja vraćaju ljude, naše pretke, u sadašnjost kao učitelje dobrog, poštenog, ljudskog i kršćanskog života jer na prošlosti se gradi sadašnjost kao zgrada na temelje.

* Ova izložba, a pogotovo muzej me je oduševio. Ovo nikada nisam vidio. Šteta što ovo nije u nekom većem gradu da ga vidi što više svijeta . Jednom rječju fantastično.

* Ponosim se što potičem iz ovih krajeva. Gledajući sve ove straine čestitam svima koji su se potrudili da naprave ovu izložbu i sačuvaju naše tekovine.

* Sve ovo što se ovdje vidi trebalo bi da vide i naša djeca i unučad i nauče šta je bio normalan i zdrav život, a ne kao sada samo ubijanje s nekim atomskim životom. Ovo je sve vrijedno pohvale onima koji su sve ovo uspjeli sačuvati i oni koji su podstakli ovaj pothvat.

* Sve je super, odlično, svaka čast na trudu. Moglo bi biti i bolje kada bi svatko dao bar po jednu stvar iz svoje ostavštine.

* Mještani ovoga kraja mogu biti ponosni kad imaju ovakve entuzijaste. Hvala im na svemu što su učinili za ovaj kraj.

* Ovo Vam je veliki dar Gospodina. 01.08.2006.

U nizu projekata koje su pokrenuli predstavnici MZ Vijaka poslije rata posebno mjestu predstavlja najnovija ideja o prikupljanju eksponata za etnološki muzej. Ova vrijedna ideja već nekoliko mjeseci se malo - pomalo provodi u djelo, iako je realiziraju samo trojica ljudi. Prijedlog je da se sakupljaju svi predmeti koji imaju odgovarajuću starost, a na bilo koji način su bili nezaobilazna karika u životu ljudi na našem području. Predmeti bi trebali biti koliko toliko očuvani, jer jednostavno nekoliko ljudi nema mogućnosti da ih popravlja ili u njih ulaže sredstva.
Do sada je sakupljeno pedesetak eksponata, a prilažemo i prijedlog stotinjak predmeta koji se mogu sakupiti. I ovaj put molimo sve koji mogu pomoći da se zbirka obogati vrijednim starim stvarima koje bi bile izložene na jednom mjestu i mogle se uvijek pogledati. Zainteresirani mogu predmete predavati (uz evidentiranje) Alojziji Jurkiću, a ukoliko bude sve išlo po planu otvorenje bi bilo uz blagdan Sv. Ane ove godine. 06.02.2006.

Slike od 10.08.2006.

Slike od 31.07.2006.

Postavljene su nove slike, 19.06.2006.

Slike pogledajte ovdje!