|
|
|
iz Knjige
utisaka |
 |
|
"Velika
hvala za ovako lijepe skupljene
stare stvari. Upoznala sam mnogo
toga što nisam poznavala,
zahvaljujući ovom lijepom i
vrijednom muzeju. Ovo je veoma važno
za nas mlađe da vidimo kako su nam
naši preci živjeli."
"Ova izložba je divna i budi stara
dobra vremena naši starih. Sve
pohvale domaćinima."
"Izložba je prvorazredna i treba je
vidjeti što više ljudi,a pogotovu
onih koji bi mogli pomoći u očuvanju
baštine."
"Čestitamo što otimate zaboravu našu
prošlost ovim muzejem i dajete nadu
u budućnost našeg naroda u ovim
krajevima".
"Muzej je odličan. Samo vrijedni i
uporni mogu postići ovako nešto u
ova nezgodna vremena. Iskrene
čestitke."
"Sve je ovo ostalo iza naših
predaka. Što ostaje za nama?!"
"Iznenadnim dolaskom u Vijaku
slučajno sretnem glavnog aktera ovog
muzeja kojeg zamolim da mi otvori
ove prostorije. Ulaskom u muzej
ostala sam bez teksta, jer je u ovo
utkana velika ljubav i strpljenje.
Hvala, hvala, po sto puta hvala za
sve učinjeno da se sačuva od
zaborava."
"Posjet ovoj prekrasnoj izložbi
oduševila nas je . Hvala Alojziji i
svima koji su pripomogli skupljanju
ovih dragocjenosti. Praznik za oči,
trenutačni odlazak u prošlost."
Obišla sam mnogo muzeja, ali ovdje
je sve nekako domaće i ukusno
postavljeno. Neke eksponate prvi put
vidim. Krasno !!"
"Ovo je stvarno jedan od prelijepih
kutaka Vijake koji stvarno vrijedi
posjetiti"
"Alojzija proživi još puno života
jer ti nećeš da Vijaka klone duhom!" |
 |
|
nove slike
(22.10.2006.) |
 |
|
Ovdje kliknite i pogledajte! |
 |
|
PISMO DJELATNIKA
OPĆE BIBLIOTEKE VAREŠ |
|
(U POVODU
OTVARANJA ETNOLOŠKOG MUZEJA U VIJACI
26.7.2006.G.) |
 |
|
Opća
biblioteka Vareš imala je i ove
godine priliku da posjeti MZ Vijaka,
a u povodu otvaranja Etnološkog
muzeja. Toga dana bilo je upriličeno
i obilježavanje Patrona crkve Sv.
Ane, te je i to bio razlog
okupljanja ne malog broja, kako
žitelja Vijake i okoline, tako i
onih koji su rašireni diljem
svijeta. A došli su, zaista, u
velikom broju i to od najstarijih do
najmlađih pa su upravo kao takvi
dali poseban kolorit za razlog više
da se i o njima napiše koji redak.
Možda bi to bilo jedno od onih
tumačenja za koja se kaže da sa
svojom pojavom dovoljno govore, iz
razloga što su ta silna mladež i
djeca, ona tek rođena i ona koja tek
treba da se rode, ustvari potencijal
kojim će neka druga država da
profitira, a to su naši ljudi.
Za sve doživljeno i ugođaj koji je
upriličen za ovaj dan, mi ispred
naše Ustanove želimo da odamo veliko
priznanje i da se zahvalimo na
fantastičnom ugođaju i vrhunskoj
organizaciji, te ljubaznosti na koju
smo naišli. Možda bi bilo najbolje
ako kažemo da je rijetko koja ideja
kao ova, bila ustavri puni pogodak.
Puni pogodak je, prije svega,
izložena sva raskoš pribora i alata
te raznih pomagala u poslovima koji
su se vijekovima obavljali na ovim
našim prostorima. Tu su bile
izložene : stupa, konjska oprema,
volujska zaprega i kostur kola za
vuču, zatim nekoliko vrsta sjekira,
ručnih pila, starinskih trenica,
kantara, raznih strugova za
poliranje drveta, te pribor za
grebenanje vune, zatim verige, peka
i sač, razna burad i breme za
nošenje vode, rakijski kazan i šta
sve nije.
Željeli bi istaći da je ovaj dio
izloženog, u nama pobudio ponos na
sve ono što je naša pamet, zdrava,
radnička, čestita u svom mukotrpnom
životu, znala iskoristiti da bio
svoj život koliko-toliko olakšala te
poboljšala kvalitet proizvedenog. Mi
možemo samo pretpostaviti koliko je
svaki od izloženih eksponata star, a
vjerojatno su u pitanju kako
decenije tako i stoljeća, te koliko
je znoja proliveno, ožiljaka
ostavljeno od povreda, a koliko je
tek njih hranilo gladnih usta. Opšti
utisak je da svaki od ovih predmeta
krije u sebi bezbroj ličnih sudbina
i svaki od njih je priča nikada
ispričana koja čini draperiju
nepatvorene seoske idile, ma kakva
težačka ona bila.
U drugom dijelu su bili izloženi
ručni radovi, za koje bi se moglo
reći da zaslužuju jedan stalni
galerijski prostor u kojemu bi svaka
nit konca, bila ona zlatom izvezena
ili nekom drugom niti, mogla
izraziti svu bujnost mašte jedne
snaše s ovih prostora, koja je u
trenucima unutarnje produhovljenosti
mogla stvoriti čaroliju izraženu
kroz bezbroj različitih linija,
oblika, cvijeća, grančica s kojih
kapa umilna rosa nadahnuta ljepotom
života i krajolicima koji ih
okružuju. Samo ovo podneblje je
mogli inspirisati ovakav splet
prirodnih metamorfoza pretočenih na
bijelo ruho te ispričanih snova ili
njihovih nagovještaja. Iz svakog od
izloženih radova diše ljubav, diše
biserje nevinih pogleda i uzdaha na
život koji buja i koji treba
slaviti, na život koji poziva da se
živi; poziva na druženje za sofrom
gdje su čeljad sitna i sretna sa
onim što imaju. A imaju najveće
bogatstvo, svu ljepotu davanja i
uzimanja sa prirodom jer se stapaju
s njom kao jedna nedjeljiva cjelina.
Stara kuća u cvijeću je toliko
fascinantna da bi za nju bilo mjesta
u bajci iz "1000 i jedne noći" i tu
bi se doimala nedokučivom. Trebalo
je doživjeti svim čulima ljepotu i
raskoš svega što ona nudi, miris
koji je iščezava jer je prožet svim
dušama koaj ovdje boraviše i koja
svojom arhaičnošću nudi miran i
spokojan trenutak da ga doživimo sa
strahopoštovanjem i jer je svojom
pojavom povijest sama sobom
ispričana. Svaki dio namještaja,
rukom čestita domaćina isklesanog,
nudi nadahnuće jedne idilične priče
bez kraja, pošto nijedna povijest
nije konačna. Kućna radinost
vrijedne domaćice ništa nije
prepustila slučaju i sve ima svoju
svrhu i praktičnu namjenu, a
udobnost svakog njezinog kutka
poziva na odmor i opuštanje. Mali
sobičak u potkrovlju doima se kao
prelijepo dizajnirana unutrašnjost
kućice za ptice; majušna je i
prepuna slatkih uspomena na njezine
bivše stanare od kojih ostade poneki
sitni detalj kao svjedočenje o
minulim i neponovljivim snovima.
Vanjština kuće je poseban detalj
kojim dominira zelenilo svih
nijansi, miomirisi bezbroj
različitog cvijeća, vješto uređena
bašta i bistri planinski potok, kao
suza djevojačka. Pokošena trava
ostalog dijela okućnice daje povoda
da uz kućane i ostale iz susjedstva
krene pjesma i igra te da ovaj raj
na Zemlji zadrhti od siline emocija
izazvanih ljepotom doživljenog i
neponovljivog. A možete li zamisliti
da su tamo neki, nedavno, kako reče
domaćica kuće, bili napravili štalu
od ovog prekrasnog zdanja...?!
Na kraju, kako i priliči domaćinima,
bijaše upriličen ručak u Domu
kulture, uz molitvu na početku, jer
tu bijaše većina svećenika. S
obzirom da prvi put prisustvujem
ovom činu, osjećala sam se krajnje
euforično zbog doživljenog jer
pripadam drugoj konfesiji koja isto
tako uz svaki početak jela zahvali
Bogu na milosti. Možda će zvučati
pomalo čudno moje rezonovanje, ali
zar sve te molitve nisu ustvari skup
svojevrsnih kodeksa ponašanja koji
nas uče, prije svega pristojnosti i
poštivanju svih i svakoga te da
znamo cijeniti trud onoga koji nam
je omogućio da uživamo u jelu i piću
bez kojih ne možemo živjeti.
Atmosfera koju su stvorili upravo
ovi ljudi s molitvama na usnama,
bijaše toliko ugodna, neusiljena,
topla, srdačna i s takvim bezazlenim
humorom začinjena, da sam se
osjećala kao rijetko kada
dobrodošlom, prihvaćenom i
poštovanom zajedno sa svim ostalim
gostima.
Završavajući i sređujući utiske o
posjeti našim domaćinima Vijačanima,
ne mogu da se otmem dojmu da su ovi
ljudi dio naše tradicije za koju ne
važe granice ni kodeksi kao takvi.
Maniri kulturnih i srdačnih,
širokogrudih i nadasve ljubaznih
domaćina, koji pokazaše prema
gostima, mogu biti samo rezultat
stoljetne tradicije pa i više. Samo
čovjek s ovih prostora može imati
ovakvu impozantnu širinu duše kojoj
nije tijesno ni s kim i niti u
kakvim okolnostima. Zato treba
čubvati savkog čovjeka na ovom
svijetu, ma gdje bio, jer je to
najveća i jedina vrijednost općenito
i jer povrijediti samo jednog
čovjeka i ucvijeliti njegovo srce
nosi sa sobom nesagledive posljedice
i trajne ožiljke na duši, koje se
rijetko praštaju. Ovim ljudima, kao
i mnogim u proteklom ratu, učinjena
je strašna nepravda i zato treba da
zažive neke vrijednosti koje će im
vratitit dostojanstvo i šansu da
opstanu ona ovim prostorima kao i
svima ostalima koji izgubiše svoje
najmilije i svoj rodni dom.
S iskrenim željama za ovakvim
susretima i u ostali našim mjestima,
još jednom zahvaljujemo na srdačnoj
dobrodošlici! |
 |
|
U
Varešu, 26.7.2006.g. Opća biblioteka
Vareš
(Jasminka Šijak , prof.) |
 |
|
UPISI U KNJIZI
UTISAKA |
 |
|
* Na
26. srpnja 2006. imao sam čast
prisustvovati otvorenju etno muzeja
u našoj Vijaci. Velika i lijepa
hvala ljudima koji su stvarno
uložili veliki trud, ali i pažnju i
ljubav da se sve otme od propadanja
i od zaborava, ono što je značilo
život ovome kraju i ovoj župi.
Radostan sam zbog ovakvih primjera
koji nose ljude od entuzijazma za
svoj narod i svoj kraj. |
 |
|
*
Bogatstvo našeg kraja su naši ljudi,
običaji koje su upražnjavali i
baština koja se ne smije zaboraviti.
Ova etno postavka najvjerodostojnije
svjedoči o životu vijačkog kraja,
stoga je treba spasiti od zaborava.
Zovite i tražite pomoć kako bi se
načinio i primjeren prostor u koji
se mogu smjestiti ovi predmeti. Od
srca Vam čestitam što ste pristupili
ovom zahtjevnom projektu. |
 |
|
*
Vrijednost nesaglediva, marljivost
sakupljača za primjer i trajno
pamćenje. Predmeti ovakvog muzeja
vraćaju ljude, naše pretke, u
sadašnjost kao učitelje dobrog,
poštenog, ljudskog i kršćanskog
života jer na prošlosti se gradi
sadašnjost kao zgrada na temelje. |
 |
|
* Šteta
što svaka MZ nema po jednog
Alojzija. |
 |
|
* Ova
izložba, a pogotovo muzej me je
oduševio. Ovo nikada nisam vidio.
Šteta što ovo nije u nekom većem
gradu da ga vidi što više svijeta .
Jednom rječju fantastično. |
 |
|
*
Poslije 15 godina, sjećanja ponovno
naviru. Zaista, puno mi je srce. |
 |
|
* Ovako
nešto postoji samo u mojoj dragoj
Vijaci. |
 |
|
*
Iskrene čestitke za originalnost,
ustrajte i dalje na očuvanju ovih
vareških vrednota koja su dio naše
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Etnološki muzej trebao bi opstati u
Vijaci. |
 |
|
*
Vijaka mora da živi vječno. |
 |
|
*
Ponosim se što potičem iz ovih
krajeva. Gledajući sve ove straine
čestitam svima koji su se potrudili
da naprave ovu izložbu i sačuvaju
naše tekovine. |
 |
|
*
Predivno. Oduševljen sam idejama i
eksponatima. |
 |
|
* Sve
ovo što se ovdje vidi trebalo bi da
vide i naša djeca i unučad i nauče
šta je bio normalan i zdrav život, a
ne kao sada samo ubijanje s nekim
atomskim životom. Ovo je sve
vrijedno pohvale onima koji su sve
ovo uspjeli sačuvati i oni koji su
podstakli ovaj pothvat. |
 |
|
* Sve
je super, odlično, svaka čast na
trudu. Moglo bi biti i bolje kada bi
svatko dao bar po jednu stvar iz
svoje ostavštine. |
 |
|
* Za
ovo što se uradilo za naš vijački
muzej veliko HVALA Alojziji Jurkiću
i Bošku Andriću. |
 |
|
*
Mještani ovoga kraja mogu biti
ponosni kad imaju ovakve
entuzijaste. Hvala im na svemu što
su učinili za ovaj kraj. |
 |
|
* Ovo
Vam je veliki dar Gospodina.
01.08.2006. |
 |
|
MUZEJ |
 |
|
U nizu
projekata koje su pokrenuli
predstavnici MZ Vijaka poslije rata
posebno mjestu predstavlja najnovija
ideja o prikupljanju eksponata za
etnološki muzej. Ova vrijedna ideja
već nekoliko mjeseci se malo -
pomalo provodi u djelo, iako je
realiziraju samo trojica ljudi.
Prijedlog je da se sakupljaju svi
predmeti koji imaju odgovarajuću
starost, a na bilo koji način su
bili nezaobilazna karika u životu
ljudi na našem području. Predmeti bi
trebali biti koliko toliko očuvani,
jer jednostavno nekoliko ljudi nema
mogućnosti da ih popravlja ili u
njih ulaže sredstva.
Do sada je sakupljeno pedesetak
eksponata, a prilažemo i prijedlog
stotinjak predmeta koji se mogu
sakupiti. I ovaj put molimo sve koji
mogu pomoći da se zbirka obogati
vrijednim starim stvarima koje bi
bile izložene na jednom mjestu i
mogle se uvijek pogledati.
Zainteresirani mogu predmete
predavati (uz evidentiranje)
Alojziji Jurkiću, a ukoliko bude sve
išlo po planu otvorenje bi bilo uz
blagdan Sv. Ane ove godine.
06.02.2006. |
 |
|
Nove slike |
 |
|
Slike od 10.08.2006. |
 |
|
Slike
od 31.07.2006. |
 |
|
Postavljene su nove slike,
19.06.2006. |
 |
|
EKSPONATI (za
zavičajni muzej u Vijaci) |
 |
1.
STARA KOLA VOLOVSKE ZAPREGE SA
ČETIRI KOTAČA ILI SA DVA DRVENA
2. DRVENO RALO SA ŽELJEZNIM NOŽEM
3. DVA JARMA – DUGI I KRATKI SA
ZAVRTNJIMA
4. PLUG I ZUBAČA S KLADICOM
5. SAMAR I SEDLO S UZDOM
6. KONJSKA ORMA ZA VUČU S VAGIROM
7. KONJSKE KOSTRENE VREĆE I BISAGE
8. LOPATA ZA VIJANJE ŽITA I NAĆVE ZA
RUČNO PREVIJANJE ŽITARICA
9. DRVENE ZAPREŽNE SANJKE, RUČENE I
DJEČIJE SANJKE
10. KAZAN ZA PEČENJE RAKIJE
11. VERIGE ZA VJEŠANJE KOTLIĆA ZA
KUHANJE NA OGNJIŠTU
12. PEKA SA SADŽAKOM I POTIKVOM ZA
ŽAR
13. PRŠULJA ZA VARENJE MLIJEKA
14. BAKRENE TEPSIJE (raznih
veličina)
15. BAKRENE POSUDE (kotlići,
legenji, ibrici, čaše, tanjuri,
đezve)
16. RAZNE DRVENE POSUDE (čanak, ćup,
ćupić s poklopcem)
17. ALATKE ZA KUPNJU SIJENA (vile,
grablje, podvore)
18. SRPOVI ZA ŽETVU
19. KANTARI I TEREZIJE
20. KROŠNJE ZA SIJENO I SEPETI
21. GREBENI ZA ČEŠLJANJE VUNE
22. PRESLICE S KULENIKOM I VUNOM
23. PRESLICE S RUČNIM OKRETANJEM
24. PRESLICE S NOŽNIM OKRETANJEM
25. RAZNI MOSURI ZA NAMOTAVANJE
PREDIVA
26. RAŠAK ZA NAMOTAVANJE VUNE
27. ČEKRK ZA NAMOTAVANJE VUNE
28. VITLOVI ZA RAZMOTAVANJE PREDIVA
NA MOSURE S ČEKRKOM
29. TKALAČKI STAN S VRATILIMA I
BRDIMA, NITAMA, ČUNCIMA I MOSURIMA
30. PONJAVE OD KRPARA
31. TKANE PONJAVE
32. LANENA PREDIVA I TKALA
33. VUNENI PREDMETI (šalovi, čarape,
priglavci)
34. MUŠKA NARODNA NOŠNJA (komplet s
fesom i pojasom)
35. ŽENSKA NARODNA NOŠNJA
(škuteljke, dimije, bijele košulje,
ječerme, vuneni šalovi, marama)
36. SVATOVSKE PLOSKE I BARDAK I
ČAJIN NAĐAK
37. DJEVOJAČKI SANDUCI ZA UDAJU
(seksena)
38. PERALO I PRATLJAČA
39. NANULE 2 VRSTE ZA ŽENE
40. KOVAČKI ALAT S NAKOVNJEM
41. STOLARSKI I BAČVARSKI ALAT
42. POSTOLARSKI ALAT
43. KROJAČKI PRIBOR
44. KAVANSKI PRIBOR (fildžani,
tacne, džezve)
45. SINIJE I STOLIĆI (veće i manje s
tri noge)
46. TRENIČKA ZA REZANJE (žaga s
lancem za vezanje greda)
47. BRADVIN
48. RUČNE ŽAGE (za jedno i dvoje)
49. MATIONICE OD KVRGA (okrugla)
50. VAGAČA ZA CIJEPANJE ŠINDRE S
MALJIĆEM
51. KESLO (za iskopavanje drvenih
posuda i korita)
52. KARLICA ZA MULJANJE MLIJEKA ZA
MRS
53. DRVENE POSUDE ZA NOŠENJE VODE
(žbanovi)
54. PRŽNJEVI ZA KAVU
55. KAVENI MLINOVI
56. LJEVANE PEĆI I VRATA
57. LONČIĆI OD KERAMIKE Z GRIJANJE
SOBA U ZEMLJANIM BANJCIMA
58. KOVANE BAGLAMA I EREZE
59. KOVANI KLINCI I KLAMFE
60. KOVANE BRAVE
61. LJEVANI I KOVANI ALATI I KOVANI
LANCI ZA VERIGE
62. KUĆNE ZAVJESE I DEKORATIVNI
ZASTORI PO ZIDOVIMA I NAMJEŠTAJU
63. POSTELJNI POKROVI
64. ZIDNE SLIKE MJEŠTANA SELA U
NARODNIM NOŠNJAMA
65. SLIKE SELA IZ STARIH VREMENA
66. GLAZBENI INSTRUMENTI (tambure,
violine, primovi, šargije)
67. KOLIJEVKA (s posteljinom) I
DUBAK
68. STARI KREVETIS POSTELJINOM I
SLAMARICOM
69. NAVIJANJE I VOZA ZA NAMOTAVANJE
PREDIVA NA VRATILA ZA TKANJE
70. DRVENA ČEŠLJARA ZA ČEŠLJANJE
LANA I ŽITARICA DA SE SLAMA NE LOMI
(slama koja se koristi z slamarice)
71. TRLICA ZA TRLENJE KONOPLJE
72. VODENIČNI KAMENOVI (vitler ispod
kamenova, drveni koš za žitarice i
sanduk za brašno) |
 |
|
Slike pogledajte
ovdje! |
|
|
|
|
|