|
|
|
SELO MOJE |
 |
Radosevici, selo moje
malo
u tebi je sve zivo
zaspalo.
U godini samo jednom
dodjem
mojim dragim stazama da
prodjem.
Kako odoh ja iz moga
sela
postala sam tuzna,
nevesela.
Jos se sjecam, selo moje
milo
kako mi je u teb' lijepo
bilo.
Kuca nasa vesela je bila
u njoj se je pjesmica
orila.
Majka, otac, uvijek
sretni bili
svoju djecu lijepo
odgojili.
Kad se sjetim tih starih
vremena
zaplak'o bi da si od
kamena.
Ja te volim selo moje
malo
nikada te zaboravit'
necu.
Vise nema oca, a ni
majke
sad kad dodjem ja
zapalim svijecu. |
|
|
|
Borka (Njemacka)
24.04.2008. |
|
|
|
|
STARE LIPE |
|
|
Još cvatu stare lipe
i pastir za stadom hodi
u rodnom kraju mom
tamo mi nekad bijaše
dom. |
|
|
Još cvatu lipe
na stablu
još jedna staračka bora
život se budi, osviće
zora. |
|
|
Još lipa cvate
u krošnji njenoj
pčela je roj
za život počinje boj. |
|
|
|
Jerko M. Boškov |
|
|
|
|
ZAVIČAJ 3 |
|
|
Sve prolazi, svemu dođe
kraj
samo tuga u mom srcu
golčema je znaj. Sve što
dođe
mora i da prođe znaj
samo sjeta nikad neće
ona nema kraj. |
|
|
Zavičaja kad se sjetim
i mislima k'o ptica
poletim
letim tako mili brate,
iz mladosti
slike tad se vrate. |
|
|
Jesen stigla priroda se
mijenja
čuvajte nam zavičaj
mlada pokoljenja. Stigla
jesen
a sa njome kiše, čuvajte
nam
od svega najviše. |
|
|
Stigla jesen sazrijeva
voće
srce moje prepuknuti
hoće
zavičaju misli kad
polete
plačem brate kao malo
dijete. |
|
|
Teku suze jedna stižu
drugu
dali ima lika za tu moju
tugu.
Stigla jesen ptice lete
jugu
svaka ptica svome jatu
leti
zavičaja nek se svatko
sjeti. |
|
|
|
|
ZAVIČAJ 4 |
|
|
Gnijezdo vila ptica
lastavica
gnijezdo vila i sretna
je bila
vila gnijezdo naraštaj
ljubila
domaćine pjesmom je
budila. |
|
|
Sretna bila, nije znala
da sve
ima svoj početak i svoj
kraj
jednog dana odletio
mladi naraštaj
gnijezdo vila sreće se
sjetila. |
|
|
Prođe ljeto ona sama
osta
jato traži da poleti k'
jugu
nitko ne zna za njezinu
tugu
vratit će se na godinu
drugu. |
|
|
Kad proljeće dođe
bašte procvjetaju
vraćaju se laste
starom zavičaju. |
|
|
Staro gnijezdo puno je
ljubavi
njena ljubav nikad nema
kraj
najdraži je stari
zavičaj. |
|
|
|
Jerko M. Boškov |
|
|
|
|
ZAVIČAJ 1 |
|
|
Stazo moja
stazo mog života
odvede me iz mog
zavičaja
odvede me od rodnoga
kraja. |
|
|
Kad bi mogla
to bi htio znati
kad bi mogla
prošlost da se vrati. |
|
|
Svuda prođi
rodnom kraju dođi
rodnom kraju, svojoj
rodnoj grudi
tamo žive sad neznani
ljudi. |
|
|
Kad bi mogla
to bi htio znati
kad bi mogla
prošlost da se vrati. |
|
|
Sve prolazi i sve ima
kraj
najljepši je rodni
zavičaj
ja daleko umirem od
studi
oko mene sve su tuđi
ljudi. |
|
|
|
Jerko M. Boškov |
|
|
|
|
ZAVIČAJ 2 |
|
|
Sunce zlatno zašlo za
oblake
noć se spušta , svud'
okolo tama
noć se spušta nad
Zvijezdom gorom
samo svjetlo za malim
prozorom. |
|
|
Svjetlo gori, sobu
obasjalo
kod kuće je sve staro
ostalo
djed i baka , tek poneko
mlađe
oj Vijako šta te ovo
snađe? |
|
|
Puna bješe ti nekad
mladosti
gdje si prošla ti naša
radosti.
Škola pusta obrasla je
travom
sve zaraslo pukim
zaboravom. |
|
|
Sve prolazi k'o godišnje
doba
čovjek posta bezvrijedna
roba.
Zora sviće zvijezde se
gase
rosa pada s krova stare
šupe
širite se korijeni
Vijačke nam župe. |
|
|
|
Jerko M. Boškov |
|
|
|
|
RODNA GRUDA |
|
|
Moj mjeseče kad nebom
putuješ
ti sve vidiš , al' ništa
ne čuješ
ti nečuješ kako duša
pati
rodnom kraju želi da se
vrati. |
|
|
Ti putuješ , a ja budan
sanjam
snove snijem , gorko
vino pijem
vino pijem , al' mi suha
usta
željo moja ostade mi
pusta. |
|
|
Noćas prođi iznad rodnog
kraja
iznad mojeg milog
zavičaja
pa kad vidiš da se ljube
mladi
za oblake pođi,radost im
ne kvari. |
|
|
Nek' sve raste u
vijačkom kraju
i raduje mladom
naraštaju.
Nek' sve cvjeta, mlad
naraštaj rađa
rodna gruda nek' mu je
najslađa. |
|
|
|
Jerko Matić (Boškov) |
|
|
|
|
IVANČEVO |
|
|
Iznad sela
Vodi staza
A na stazi
Nema nikog
Često stazom
Eto, nekad hodih
Vjernu ljubu,
sebi vodih
Otad prođe mnogo
ljeta |
|
|
Ja obiđoh mnogo
svjeta
Al' ne nađoh |
|
|
Tebe nigdje
Evo dođe starost
kleta |
|
|
Već me dugo prati
sjeta
Oj mladosti moja
prošla
Lijepo bi meni
došla
Iza brda i dolina
Men' se vrati,
da srce ne pati !!!! |
|
|
|
Kolovoz 2005.g. Jerko
Matić |
|
|
|
|
ŽIVOTINJSKI PRIMJER |
|
|
Životinje ne otimaju i
ne kradu
nisu ljubomorne i nemaju
zavisti
one nisu zlobne
i njihove zamisli nisu
kobne. |
|
|
One ne pale tuđe domove
i ne sele narode
ne vade oči i ne
zabadaju nož jaki
i ne otimaju djecu iz
naručja majki. |
|
|
Ne tjeraju da brat ubija
brata
ne bore se ni za kakva
prava
one nemaju ideala
i ne igraju se budala. |
|
|
Jedino što trebaju da se
hrane
veliki hvataju i jedu
male
to kod njih tako biva
i opet svaka ostane
živa. |
|
|
|
Ž. Lekić - Daštansko
1994.g. |
|
|
|
|
|
|
|
Oron'o si k'o bolesni
starac
u tebi sam k'o izgubljen
stranac.
Nisi više grad iz mašte
moje
otrovano i srce je
tvoje. |
|
|
Stavnja bistra, duša joj
se vidi
znam da dlan mi u prazno
sad bridi.
Propadamo to nikog' ne
boli
dva klošara i gladni i
goli. |
|
|
Teb' zapisa prokleta
sudbina
mene ubi čaša crnog
vina.
Na birou brinu se o meni
na Balkanu mi smo
izgubljeni. |
|
|
Bacam oči nisi više
stari
nemaštinom smrde
trotoari.
Što te volim teško je
pitanje
svaki korak novo je
stradanje. |
|
|
Hrabrost tvooja više se
ne c'jeni
u život se vrati
izgubljeni.
Znam da nisu zarasle sve
rane
radost može u oko da
stane. |
|
|
Dužan sam ti pa ti
stihom vraćam
mržnju neznam, nit' hoću
da shvaćam.
Što sad radi tvoja
željezara
ja i ti smo kao dva
klošara. |
|
|
Bogati smo to rijetki
znaju
nemarom nam po duši
šaraju.
Od grada si postao
kasaba
da li shvataš što može
baraba. |
|
|
Sa Peruna divi ti se
stranac
a ti prop'o k'o bolesni
starac.
Za Bobovac čulo se
daleko
kakav pejzaž, što bi
Amer rek'o. |
|
|
Znam strpljenje još u
nama tinja
samo dušu ima sirotinja.
Doće netko i donijet u
kešu
pružit ruku klonulom
Varešu. |
|
|
|
Ivančevo - Željko M. |
|
|
|
|
|
|
|
Iz duše sam
otrov ispustio
da ste htjeli
rata ne bi bilo. |
|
|
U Vas ja sam
izgubio vjeru
'ko će kazat'
zbogom OHR-u. |
|
|
Rat je stao
a tko gospodari
oko nas su
sve problemi stari. |
|
|
Mora biti
kako Vi želite
zima traje
a Vi veselite. |
|
|
Znam u srcu
Bosna Vas ne boli
moćna vojska
Karadžića moli. |
|
|
Kome Bosno
ova zvona zvone
sve su pale
zaštićene zone. |
|
|
I Vlade su
padale od srama
tko će znati
što će biti s nama. |
|
|
Postali smo
Gvineja Bisao
kroz glavu mi
proleti misao. |
|
|
Tri plemena
tri loša vladara
doš'o stranac
o nam' da se stara. |
|
|
Mi bez posla
tako će ostati
mogli ste Vi
taj rat obuzdati. |
|
|
Kom' je treb'o
nama ili Vama
bol će trajat'
ovdje godinama. |
|
|
|
Željko - Ivančevo |
|
|
|
|
|
|
|
Nemoj sine
ispustit iz vida
i u Bosnu
da je stigla sida.
Čuvaj glavu
od kuge i mine
eto nove
Bosnine sudbine. |
|
|
To je boljka
dvadesetog vijeka
svijetom hara
nevide joj lijeka.
Ne mijenjaj
ako znaš za Boga
čudna boljka
a ne znaš kod koga. |
|
|
Nemoj reći
kako nisi znao
na vrijeme sam
tebi savjet dao.
Dok ti pišem
ruka mi se trese
divlja bolest
još je bez adrese. |
|
|
Sve me pitaj
u tom nema stida
rat je stao
ostade nam sida.
Nije urok
da je neko skine
ona vreba
k'o podmukle mine. |
|
|
|
Željko - Ivančevo |
|
|
|
|
|
|
|
Moj otac je dobar bio
a ja sam mu sin,
kupio mi cipele
da idem za njim.
Govorila moja mati
nemoj više čekati,
vrijeme je na njivu
sad' valja kopati. |
|
|
Marija mi govori
da je nešto boli,
što li je to boli
ona mene voli.
Moj je punac šumar bio
i čekićem lup'o
pa je mene za zeta
tako tad navuk'o. |
|
|
Punica je mene
počastila tako
pa najbolju kćerku
dade mi onako.
Hrvati su najbolji
u našemu kraju,
oni savkog' vole
za mržnju i ne znaju. |
|
|
|
HOP |
|
|
|
|
|
|
|
Sanjam sinoć, nad našim
selom
zora počela da rudi,
a život u selu
polako se budi. |
|
|
Sanjam, ptice pjevaju
ovce bleje
djeca se dreče
selo je puno života i
sreće. |
|
|
Na brdu,
stogodišnje lipe čuvaju
stražu
čini mi se
žele da kažu: |
|
|
"Možete bježati
i svugdje se kriti
ali mi ćemo ovdje
uvijek biti". |
|
|
Ne sluša nitko poruku
lipa
ovdje smijeha više nema
neki i ne slute
loše se vrijeme ovdje
sprema. |
|
|
U ušima mladeži
odjekuje igranke buka
ne znaju, prema njima je
pružena vražija ruka. |
|
|
Ne znaju oni
ta ruka gasi plamen
sreće
da ovdje možda
pjesme biti neće. |
|
|
A ja sam
pun života i sreće
i mislim da meni ništa
ne može i biti neće. |
|
|
Ali, ujutro me mama
budi onako snena
budi da vidim
u selu života više nema. |
|
|
|
|
|
|
|
Od nje vidim
sada zgradu bola
čujem šapat
to je bila škola.
U Vijaku
stigoh kao stranac
svud' po zidu
piše Pakistanac. |
|
|
Svud' oko nje
vlada grozna slika
ona ima
deset učenika.
Donedavno
i stotine bilo
tri su prošle
jedno se rodilo. |
|
|
Kažu nekad
najljepša je bila
prva slova
nas je naučila.
Nikog nema
pomoć da joj pruži
kome ona
i zašto da služi. |
|
|
Nasred table
pišu slova bola
"To je naša
u Vijaci škola".
Humanost je
pala na popravni
pomozite
hrabri i odani. |
|
|
|
27.4.1998.g. Željko |
|
|
|
|
ŠTO TRAVARI PO
VIJACI TRAŽE |
|
|
|
Nisam znao sjetiti
se
stekao bi slavu
umjesto lijeka po Vijaci
da prodajem travu. |
|
|
Bogatstvo bi' i ja
stek'o
šansa se ne vraća
pravom markom da se
trina
kao lijek plaća. |
|
|
Susjedi će sjećati se
kad su bili stranci
na noge su i zrdavi se
digli po Vijaci. |
|
|
Zašto nisam travar bio
da pomognem njima
kol'ko onda koštala bi
suha djetelina. |
|
|
Od čemera prestali bi
pacijenti kukat'
ako budu taj čaj pili
mogli bi i mukat'. |
|
|
|
Željko |
|
|
|
|
|
|
|
Mojem selu Tribija
je ime
i neki se sada ne ponose
njime. |
|
|
Iako je ono vrlo malo
nekima je do njeg'
itekako stalo. |
|
|
U njemu su se rodili
i prve riječi
progovorili. |
|
|
U Tribiji mnogi sad' ne
žive
iako se njemu još uvijek
dive. |
|
|
Mada oni priznati se
stide
u tuđoj zemlji opstanak
vide. |
|
|
I dok ovo čitaju možda
mitinguju,
ako nije nek' me
demantuju. |
|
|
Austrija,Njemačka, nije
važno sada
samo neka euro k'o
moneta vlada. |
|
|
Nisam Šekspir, a nisam
ni Gete
nego samo jedno iz
Tribije dijete. |
|
|
I evo dođe kraj ovoj
pjesmi
nakon koje su možda neki
bijesni. |
|
|
Ne ljutite se gospodo
jer pjesma je samo
a sada ozbiljno slušajte
me tamo. |
|
|
Riječi u pjesmi vapaji
su puni boli
zato vratite se ljudi
Tribija vas voli. |
|
|
|
Prosinac, 2003. godine
- Goran |
|
|
|
|
|
|
|
Znam ja lipe naše
znam i da se plaše
i da često pate
te da mole,vape
da se ljudi vrate.
Jer
Tko će budit' usnule im
grane
u jesenje tmurne dane
tko će sočno da nazove
Boga
tamo odveć više nema
toga. |
|
|
Tko za Božić da im kaže
sretno
ova sama traje
dugo-vječno
a za Uskrs, kamo dječja
graja
s puno smijeha, sve uz
tucku jaja. |
|
|
A u lipnju kada stare
krune
gdje su mladi, gdje s
gitara strune
ničeg' nema, samo tuga,
sjeta
nikog' nema, a to lipi
smeta.
Stoga
Znam ja lipe naše
znam i da se plaše
i da često pate
te da mole,vape
da se ljudi vrate. |
|
|
|
Zvono - Ratna |
|
|
|
|
PLAKALA SI
VAREŠKA KOTLINO |
|
|
|
Plakala si vareška
kotlino
sa Mekuša o teb' sam se
brin'o
sluš'o pjesmu
preplašenih ptica
blizu kuće, ali
izbjeglica. |
|
|
Šest mjeseci spav'o sam
u rovu
i plakao za godinu Novu
tri me brda djelila od
kuće
kila brašna, od pogače
vruće. |
|
|
Često noću sanjao sam
majku
i na snijegu crt'o sam
Vijaku
dok sam pušku držao na
dlanu
razmišlj'o sam na koju
ću stranu. |
|
|
I u mraku pozn'o bi
Mekuše
iz Vijake od k'o bez
duše
sahranio svoju želju
svaku
samo nisam majku i
Vijaku. |
|
|
Plakala si vareška
kotlino
što me kazni prokleta
sudbino
sklonost dobi' gore za
pisanje
shvatih dobro šta znači
brisanje. |
|
|
|
Braunschweig 19.3.1995.
Pjesnik |
|
|
|
|
|
|
|
Gledam selo sa ranom
u duši
što miriše, to se meso
suši.
Tanak dim se prema nebu
vije,
za goste su peke
obadvije.
Pogled leti isto k'o u
ptice
gledam starca suze mu
niz lice.
Plačem sinko suza nije
grijeh
nema djece, vještački je
smijeh.
I noćas me u srcu
boljelo
vukovi će nastanit nam
selo.
Kod kazana dušu sam
odmar'o
prazno selo Bog nas je
pokaro.
Nemam riječi, ne znam
što bi reko'
znam ga dobro ima srce
meko.
Shvata stari da sve
izumire
nemoćan je da se
odupire.
Mirno stoji k'o kip od
vojnika
iza njeg' je tko zna
koja bitka.
Vidiš sinko počinje
iznova
nas je malo,a puno
krovova.
Sve će ovo brzo da
zaraste
u pustoš se ne vraćaju
laste.
Sa zapada kom' da žure
one
priča stari,a srce mu
klone.
Suze lete kao kišne kapi
jesi l' pek'o de mi
jednu naspi.
Drhte ruke on ih vješto
krije
bol ga boli, vještački
je smijeh.
Idi kući stari vrijeme
ti je
ne čuje me, veli jaka ti
je.
Stara kapa prekriva mu
čelo,
prazna duša, a prazno i
selo.
Stari dobro sve stvari
gledaju
sve klonulo u vijačkom
kraju. |
|
|
|
Ivančevo 25.11.2003.god. |
|
|
|
|
STALO SUNCE_________________________________________________________ |
|
|
Stalo sunce iznad
Obršina,
kakav pejzaž i kakva
tišina.
Odmara se, dosta mu je
vreve
i zagleda zarasle
puteve. |
|
|
Gledam u njeg', vidim da
se smije
mjesec mu se iznad
Strice krije.
Treba nekog' da s njim
razgovara,
svoje zrake u suze
pretvara. |
|
|
Zašto ovdje svi su
otpisani
isti čemer bio je i
lani.
Hoćeš kavu stidljivo ga
nudim,
sunce stalo ja se čudom
čudim. |
|
|
Ovdje sreće baš nimalo
nema,
marljivo se sve za Božić
sprema.
Vrijedni ljudi što vas
malo ima,
stalo sunce pa sve
glavom kima. |
|
|
Baca pogle do Vijake
dole
sluša starost kosti je
sve bole.
Danas svoju mijenjam
putanju,
divan kraj je sav u
propadanju. |
|
|
Stalo sunce, stalo pa
odmara
gleda pejzaž meni dragog
kraja.
Moram dalje kao da mi
veli,
na put gone oblaci me
bijeli. |
|
|
Dijaspora, da li vam se
javi
pita sunce pa dalje
nastavi.
To pitanje svjesno sam
prežvak'o
ode sunce, a nam osta
pak'o. |
|
|
|
Ivančevo, 12.12.2003.g.
Ž. Matić |
|
|
|
|
|
|
|
Mjesna zajednica