U nedjelju, 17. veljace 2008. godine sluzena je misa u povodu 50 godina od smrti Slavka Lekica. Uz njegovu suprugu Janju, okupila su se i njihiva djea : Marija, Milenko i Pero, te unucad, rodbina i prijatelji. Misu je predvodio fra Berislav Kalfic uz vijackog zupnika fra Zvonku Zecevica. Bila je to prigoda da se napravi i presjek zivota Janje Lekic, koji je posvetila odgoju djece kao samohrana majka punih 50 godina i katolickoj crkvi kojoj je vjerno sluzila. 22.02.2008.

U vremenu od 31.1. do 3.2.2008.g. u zupnoj crkvi obavljena je duhovna obnova u sklopu obiljezavanja 170.g. zupe Vijaka. Obnovu je vodila casna sestra Svjetlana , nadahnuto, lijepo , strpljivo i nadasve na zadovoljstvo svih vjernika. Vrijeme duhovne obnove "poklopilo" se sa Svijecnicom i pokladnom nedjeljom sto je samo pridonijelo svecanije ozracju.
Molilo se za zdravlje i obnovu zivota u zupi, za snagu da zupa izdrzi sve kusnje kroz koje prolazi. Sestra Svjetlana je trenutno u Travniku gdje vodi duhovnu obnovu svakodnevno, a obisla je Dubrovnik, Zagreb, London, Kosovo i dosta vremena provela u teskim uvjetima radeci u Albaniji i bila prva suradnica majke Terezije. Iznosila je svoja iskustva gdje je njezina noga krocila, te svjedocila o snazi vjere i njezinim pozitivnim ucincima. Zupljani su se zahvalili sestri Svjetlani zajedno sa zupnikom. 03.02.2008.

Gotovo zaboravljena inicijativa započeta 2004.godine za pripremanje trase puta za Dragovac ovih dana je ponovno aktuelizirana. Udovoljeno je zahtjevu Župnog ureda u Vijaci i završena je doznaka stabala na trasi Vijaka - Katmerovina od mjesta Majdanište i odvajanja od glavne ceste. Dužina nove trase je oko 300 metara, a ista se dalje naslanja na kolski put prema Katmerovini. Ovdje bio bio najveći dio posla (krš, dva potoka, tri vodovoda koaj treba izmjestiti, telefonski vod).
Ukupna dužina puta je 2.200 metara . Zamoljeni smo od inicijatora (obitelji Miletović) da svi (osobito oni čija se imenja nalaze na ovom dijelu) uključe u akciju. Također su započele i pripreme za čišćenje i ograđivanje groblja, koje se po nekim izvorima smatra najstarijim na prostoru Vijake i mjestu gdje je ukopan jedan od biskupa.Svi koji hoće novčano pomoći mogu to učiniti kod ABS banke DD Sarajevo, Filijala Visoko, SWIFT : ABSBBA22 s naznakom za Mihovila Miletovića. 08.12.2007.

U subotu 8.prosinca u župnoj crkvi u Vijaci svečano je obilježen patron župe - Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije. Misno slavlje predvodio je dr. fra Slavko Topić, gvardijan iz Nedžarića uz koncelebraciju još 10 svećenika. Misu je uljepšao i crkveni zbor od 30-ak gostiju iz Fojnice koj isu došli zajedno s našim fra Damirom Pavićem .Uz domaće vjernike misi je nazočilo dosta hodočasnika iz Vareša, Tuzle, Viteza, i drugih mjesta. Jedna od zanimljivosti je i ta što je na misi bilo čak 5 časnih sestara što odavno nije bilo u vijačkoj crkvi. Nakon mise priređen je ručak za goste u Župnom uredu i Domu kulture. 08.12.2007.

U nedjelju, 26.kolovoza 2007.g. u vijackoj zupnoj crkvi odrzana je sveta misa na kojoj se molilo za sretan pocetak nove skolske godine. Misno slavlje predvodio je fra Josip Ikic , odgojitelj i profesor u Sjemenistu u Visokom uz pratnju cetiri djevojke i tri mladica iz grupe "Pax angelus".
Izvanredna propovijed i odlicna izvedba duhovne glazbe i pjesama ucinila je ovu nedjelju doista svecanom, tim vise sto je na njoj bio i solidan broj nasih koji zive izvan Vijake i jos uvijek se nisu vratili u svoja mjesta boravka. Zupnik je zahvalio gostima, vjernicima,a na kraju je obavljen zaziv Duha Svetoga za osnovce, srednjoskolce i studente. 26.08.2007.

Vijaka je između ostalog zanimljiva i po tome što kao župa ima dva patrona - zaštitnika. Stari patron je blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, a ljetni Sv. Ana. Tzv. zimski patron, Bezgrešno začeće BDM, proslavljen je u petak 8. prosinca u župnoj crkvi u Vijaci.
Lijepo vrijeme, veliki broj svećenika i vjernika obilježili su ovogodišnji blagdan. Prepuna crkva i na oltaru dvadesetak svećenika uz asistenciju sjemeništaraca iz Visokog koji su bili zaduženi za pjesme , stvarali su sliku nekadasnjih misnih slavlja. Pristigli su i susjedi iz Magulice, Oćevije, Borovice, te grupa vjernika iz župe Gračac kod Rame. Misno slavlje predvodio je profesor sjemeništaraca iz Visokog fra Josip Ikić. Poslije mise ispred crkve bilo je pjesme,a vernici su se zahvaljujući lijepom vremenu mogli vani okrijepiti. Za svećenike i goste u Župnom uredu priređen je ručak,a obzirom da je kuća sada dovoljno velika neki od njih stigli su dan prije na konak. 10.12.2006.

I ove godine na 6.prosinca u Vijaci je obilježen blagdan Sv. Nikole , zaštitinika djece, putnika i mornara. Obzirom da nema snijega, lijep sunčan dan samo je pridonio ionako veselom raspoloženju i mladih i starijih. Pristigla su djeca i iz Oćevije i Magulice , tako da se sva mladost vijačke župe našla na jednom mjestu. Posebno nas veseli sto je po prvi put Sv. Nikola stigao iz susjedne nam Oćevije,a po prvi put za divno čudo nije bilo - krampuza. Po starom dobrom običaju opet su kod recitiranja predvodila djeca iz Oćevije. Trag koji ostavlja učiteljica u tamošnjoj školi više je nego očit. Nakon podjele paketa , uslijedilo je zajedničko fotografiranje . Nakon toga u prostorijama Doma Savjet Mjesne zajednice Vijaka organizirao je druženje za najmlađe uz glazbu , sokove i slatkiše.
Po treći put generalni sponzor bilo je poduzeće SINBRA iz Tuzle vl. Halila Sinanovića . SINBRI su se ove godine pridružili i Mensur Alić vlasnik i direktor poduzeća MENPROM iz Gornje Tuzle i Milenko Tadić šef poslovnice MIS STANIĆ iz Tuzle. Tako su djeca dobila dva paketa : slani i slatki program. Zamoljeni smo od župnika, djece i njihovih roditelja da se i ovim putem zahvalimo navedenim donatorima. 7.12.2006.

U posjetu bivšem vijačkom župniku , sada gvardijanu samostana u Kraljevoj Sutjesci fra Iliji Božiću bili su predstavnici Mjesne zajednice Vijaka i nekoliko njihovih prijatelja - dobrotvora. U veselom razgovoru s gvardijanom najviše je riječi bilo o vremenu provedenom u Vijaci , te nastavku započetih projekata važnih za naš kraj. Fra Ilija je ponovio ono što je već tko zna koliko puta već dokazao : da Vijaku neće zaboraviti i koristit će svaku prigodu za pomoć i posjet. Najnoviji dolazak trebao bi uslijediti na patron župe Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije. 06.12.2006.

I novi vijački župnik fra Zvonko Zečević krenuo je stopama svojih prethodnika i nastavio akcije na uređenju prostora oko crkve. Tako je ovih dana završen posao na uređenju ulaznih stepeništa u crkvu (za vjernike i svećenika). Radove su kvalitetno i na vrijeme izvršili radnici kamenorezačke radnje GRANIT iz Jajca. Tako je ovim poslom zaokružen novi izgled vanjskog uređenja oko župne crkve. 01.12.2006.

Vjerojatno je malo onih koji se sjećaju kada je u Vijaci održan kakav igrokaz ili skeč, kako smo to nazivali. Nije malo ni onih koji su pomislili da se to više nikada ne će ni dogoditi. Ipak, na Božić je u vijačkoj crkvi poslije pučke mise izveden igrokaz "Božić u dječjim srcima" koji su priredila djeca iz Osnovne škole u Vijaci. Zahvaljujući knjižnici "Fra Željko Filipović" koja ima knjige ovoga sadržaja i učitelju Blagoji Rakanoviću djeca su bila više nego uvjerljiva, a publika zadovoljna. Maja, Nikola, Nikolina, Ivana, Martina, Dalibor, Anto i Sanja tako su nastavili staru dobru tradiciju njihovih prethodnika koji su znali zablistati u vijačkom Domu . Poslije nastupa u Župnom uredu uslijedilo je okrepljenje i zaslužna nagrada za uloženi trud. 30.12.2005.

Sveti Nikola je i ove godine obišao Vijaku i vijačku dobru dječicu i to iz svih sela naše župe počev od Magulice, Oćevije, Ivančeva, Krčevina, Radoševića, Gornje i Donje Vijake ali i Tribije. Djeca nisu krila svoje radosti kad su vidjeli sv. Nikolu i anđele. Da li su djeca bila radosna i vesela kad su vidjela i krampuza ne znam to bi bilo najbolje njih pitati?!
Naravno uz radost dolaska sv. Nikole u Vijaku, djeca su se obradovala i patekićima i darovima koje je sv. Nikola prilikom svog posjeta i pohoda Vijaci podijelio. Kako sam rekao i objasnio djeci tog dana poslije podjele darova, tako isto želim reći i sada, sv. Nikola ako će obići svu djecu svijeta i svakom djetetu nešto podariti trebao bi biti izuzetno bogat, a mislim da toliko ipak nije. Tako su se i ove godine dobri ljudi pokazali u djelatnoj ljubavi i pomoći našim najmlađim članovima župe. Na prvom mjestu želim spomenuti gdina Halila Sinanovića i njegovu firmu d.o.o. SINBRA iz Tuzle koji je za šezdesetero naše vijačke dječice dao bogate pakete, svakako spomenuti treba i našeg gdina Čedu Pavlića koji je bio posrednik između Vijake i gdina Halila Sinanovića, naravno tu se je uključila financijskom potporom i MZ Vijaka i pojedinačni, ali dragi slučajevi, roditelja djece i pojedini naši župljani! Od srca im hvala lijepa što su imali volje i razumijevanja pomoći ovo jednogodišnje darivanje djece!
Napomenuti treba ono što su drugi zamijetili kad su me pitali za donatore za sv. Nikolu, kako to da se niti jedan naš domaći čovjek, koji se bavi nekom profitabilnom djelatnošću, na teritoriju općine Vareš nije sjetio pomoći i dati podršku u dolasku i darivanju sv. Nikole. Taj odgovor meni nije dostupan, a takvi valjda znaju zašto nemaju razumijevanja ni volje pomoći u razveseljavanju i darivanju djece iako su najvjerojatnije i sami nekad bili djeca željna pažnje i darivanja?!
Bilo kako bilo još jednom iskreno i od srca u ime dječice koja su se tog dana radovala i u ime njihovih roditelja, ali i u ime ovog župnog ureda hvala svima koji su se sjetili i pomogli ovu lijepu tradiciju dolaska i darivanja sv. Nikole u Vijaci! 06.12.2005.

Slike pogledajte ovdje!

Od mog dolaska u Vijaku, 22. kolovoza 2003. godine, čuo sam za najstariju svoju župljanku, Mariju Bartolović iz Magulice. Točan datum njegon rođenja nije znao nitko, osim što je ona govorila da je 1908. godište bez točnog datuma rođenja! Istina je ipak nešto drugačija!? Budući je Marija bez djece i bliže rodbine, humanitarna udruga „Majka Terezija“ iz Vareša pobrinula se kod općinskih vlasti u Varešu i pri socijanom uredu da se dotičnoj Mariji priskrbi kakva materijalna pomoć za osobe koje bi je obilazile i dvorile. Tada je zapeo za oko svima podatak o rođenju koji se je razlikovao od dokumenta do dokumenta.
U osobnim državnim dokumentima Marija je bila 1908. godište, a u maticama rođenih u Varešu 1904. godište. E, da bi se sve to provjerilo, nazvan je župni ured ovdje u Vijaci, da se konzultiraju matice krštenih.
Moj odgovor na upit o Mariji Bartolović je bio, prema njenom kazivanju od prije godinu i pol, jer poslije toga se je s njom teško sporazumjeti, da treba tražiti u Varešu, jer je, navodno, rodom iz Duboštice, i tu joj se gubi trag o rođenju i krštenju. Međutim ipak nagovoren od općinske djelatnice gđe Lucije, provjerio sam u maticama župe Vijaka i našao da je „tajnovita“ Marija Bartolović r. Šimić, rođena 31. srpnja 1904. godine, u župi Vijaka, u selu Radoševići, i da je kći Šimić Ilije (Franjinog) i Kate r. Ćorić. Marija se je udala 22. siječnja 1930. godine u Magulicu za pok. Stjepu Bartolović.
Marija nije u zabludi držala samo mene, vijačkog župnika, nego i dan danas drži u zabludi čitavo selo Magulicu u kojem je eto proživjela i živjela čitavih 75 godina. Nek' se zna! U župi Vijaka, a u selu Magulica, živi Marija Bartolović r. Šimić, koja sad ima 101. godinu, 4 mjeseca i 29 dana i najvjerojatnije je jedna od najstariji žena u općinama Vareš i Olovo ako ne i u BiH. E sad tko će mi reći zašto ljudi bježe u gradove, gdje se brže umire iz sela, gdje život može biti dug, lijep i zdrav. Neka našu Mariju dragi Bog poživi još ....?! Koliko da joj poželimo?? Najbolje je reći do Božje volje! 03.12.2005.

Već duže vrijeme postoji volja i spremnost da ljudi iseljeni sa teritorija općine Vareš, posebice oni koji potpadaju pod župu Vijaka i Vareš da prime svoje župnike u goste i da se gore okupe na misno slavlje i na malo druženje poslije mise. Do realizacije tog dogovora došlo je prije nekoliko dana u konzultacijama sa voditeljem HKM u Rotterdamu, fra Ivicom Jurišićem, koji je vrlo rado prepustio 6. studenog tekuće 2005. godine oltar u katedrali u Rotterdamu dovojici fratara Fra Ivici Karatoviću i fra Iliji Božiću, voditeljima župa Vijaka i Vareš.
Potrebno je ovdje napisati par opaski za vas koji se planirate okupiti na ovom, mislim prvom susretu vareške dijaspore u Nizozemskoj. Da bi to sve dobro izledalo, dobro ispalo potrebno je da se malo ogranizirate i da pokažete spremnost sudjelovanja u svemu tome. Mi odavde iz Bosne, koji dolazimo, ne možemo se oko toga angažirati, niti fra Ivica Jurišić, vaš voditelj misije, jer je tek gore stigao, ali zato to možete, s malo truda i volje, uraditi vi gore.
Potrebno je, dakle, prije svega, da se okupite u što većem broju na spomenutom misnom slavlju 6. studenog ove godine u 13 sati u katedrali u Rotterdamu, i nakon mise da vi, naše vrijedne i drage domaćice i domaćini, u sali, gdje se inače okupljate poslije nedjeljnih misa, pripremite štogod da se ne sjedi za praznim stolovima, da možemo nazdraviti i mi vama i vi nama. Naravno o svemu ovome se možete informirati kod fra Ivice Jurišića, voditelja HKM kod vas, koji je takodjer spreman biti vam na raspolaganju u organiziranju ovog našeg dolaska i susreta.
Naravno pozvani ste svi vi župljani župa i Vareš i Vijaka, vi ste i domaćini, ali i svi vaši prijatelji i ljudi dobre volje bez razlike odakle je tko! Ukoliko se bude uvidjelo da ovi naši posjeti s vama imaju smisla i da za tim pokažete volju i spremnost organiziranja, a to ćemo vidjeti nakon ovog prvog posjeta, ova zbivanja i susreti mogu prijeći i u tradiciju. O svemu možete, vi zainteresirani, informirati se i na e-mail adresu zupni_ured@vijaka.com župnog ureda Vijaka, a ona se nalazi na ovoj www.vijaka.com web stranici. U nadi da ćete opravdavdati svoja nastojanja za našim dolaskom k vama, sve vas srdačno i toplo pozdravljamo. 12.10.2005.

Fra Ivica Karatović, župnik iz Vareša i
Fra Ilija Božić, župnik iz Vijake!

Kao i svake godine tako i ove godine u mjesecu listopadu a prije Svih Svetih i Dušnog dana obilazit ćemo nedjeljama i subotama groblja naše župe gdje ćemo slaviti sv. Misu i imati opjela za naše pokojne. Raspored ovogodišnjih pohoda na groblja župe Vijaka biti će ovim redoslijedom:

Napomenuti treba da su sve jesenske mise po našim grobljima u 11 sati, a pola sata do 45 minuta prije sv. Mise će se moliti opijela za pokojne.
Pozvani ste svi koji možete da u spomenutim terminima dođete na jesenske mise po našim grobljima i da u što većem broju sudjelujemo u opjelima za naše pokojne i u sv. Misama, jer na jednom mjestu u sv. Pismu stoji, a riječi su Kristove: «Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime i ja sam s njima!» 05.10.2005.

Već se pomalo evo nazire kako bi za koji dan mogao izgledati sanirani zvonik na ckrvi u Vijaci. Radovi su se zbog mnogo nekakvih sitnih ali ipak problematičnih situacija oduljili puno više nego li se je to planirao, ali evo isplatilo se.
Tijekom same sanacije zvonika odlučeno je da se radi kvalitetnija, dugotrajnija i naravno, samim time, skuplja fasada na zvoniku. Građevinci bi se bolje izrazili nego li ja, ali ipak za informaciju na zvoniku se radi sa raznim premazima, ljepilima, rabicom i završnim ne promočivim slojem. Kako sam već rekao to je u dobroj mjeri poskupilo same radove ali će zvonik biti siguran i od kiše i od snjega i od sunca u narednih, kako kažu, bar 30-tak godina, a zasigurno i više, jer su se uradili i mali oluci na kapi zvonika s kojeg se konstatno slijevala voda na zidove tornja i nove okapnice na prozorima i zidićima.
Također se ovih dana intenzivno radilo na pripremanju terena za mladu misu našeg fra Damira. Sve u svemu, crkveno i župno dvorište ovih je dana bilo pravo malo gradilište puno bagera, skipova, kamiona, skela, ali ako dragi Bog dadne, sve bi to u skorije vrijeme trebalo biti završeno i pripremljeno posebno za fra Damirove goste, ali i za sve nas koji ćemo se za sv. Anu i mladu misu naći u Vijaci.
Moram poručiti vijačanima koji planiraju i ove godine doći za sv. Anu i mladu misu fra Damira, da ove godine malo više svojih «valuta» ostave za naše dugove i radove na i oko crkve, nego li «pevaljkama pod šatorom», a dogodine, ako nas dragi Bog toliko poživi, neka opet rade kako su to već navikli. Nadam se da je ova predzadnja rečenica primljena k znanju i da je ozbiljno shvaćena, ali isto tako da je prihvaćena dobronamjerno kako je uistinu i napisana. 18.06.2005.

Ovdje kliknite i pogledajte slike!

Kako prošlih godina tako se je i ove godine svečano proslavio zaštitnik kapele i sela u Magulici. Naime, sv. Anto Padovanski je i ove godine okupio iznimno puno vjernika u najudaljenijem dijelu naše vijačke župe, u selu Magulici. Uz pomoć sv. Ante i sami magulačani su poznati kao izuzetno gostoljubivi ljudi pa je i to jedan od razloga zašto ljudi vole doći u to selo. Sveto misno slavlje tog dana počelo je u 11 sati. Pola sata prije mise bila je prilika za ispovijed što su mnogi vjernici, Bogu dragom hvala, i iskoristili. Samo sv. Misno slavlje je predvodio i celbrirao vareški župni vikar Fra Ivo Živković. I ovom mu se zgodom ponovno zahvaljujem na raspoloživosti i volji da bude s nama tog dana u Magulici i na onim lijepim riječima koje je nam je uputio za vrijeme svoje propovijedi. Vrijeme tih dana kao da je čekalo sv. Antu. Naime, dani prije, ali evo i poslije, su bili obilni ružnim vremenom, hladnoćom i kišom, ali na sam dan 13. lipnja, dan je bio predivan i izmišljen, kako za same magulačane, ali posebno i za sve one koji su iz Vijake, Ivančeva pa čak i iz Vareša i Vareš Majdana se zaputili pješice u Magulicu.

Ovdje kliknite i pogledajte slike!

Običaj je kod nas, kako je manje više svima poznato, da se za Tijelovo ili Brašančevo u Vijaci, u crkvenom dvorištu, prave postaje za procesiju sa Presvetim oko Crkve. Već je duga tradicija pojedinih obitelji iz Gornje Vijake koje su se nekad odlučile i sve do sada je tako ostalo da su one zadužene za pravljenje tih postaja. I ove godine se je razmišljalo isto i najavljena je procesija u nedjelju prije četvrtka, ali jutro nije obećavalo pretjerano lijepo vrijeme. Tek se je na komentar starine Joška Matičević koji je rekao gledajući u nebo da je tišina i da neće biti kiše pristupilo pravljenju postaja i kićenu crkvenog dvorišta kuda je trebala proći procesija.
Kako reče starina Joško tako i bijaše naime niti kap kiše nije pala, procesija je bila, ali budući je bio radni dan nije nas bilo puno, posebno se zamijetio nedostatak ionako malog broja omladine. Bilo kako bilo tradicija je nastavljena, Bogu smo se molili, Boga smo slavili i u takvom druženju i u takvim razlozima okupljeni bilo nam je prelijepo, a drugačije biti i ne može.

Ovdje kliknite i pogledajte slike!

Tko čeka taj i dočeka! Dana 22. svibnja tekuće 2005. godine u Vijaci je bilo izuzetno lijepo, jer se je zbio lijep događaj. Naime, spomenutog datuma, a pod ranom nedjeljnom misom kršteno je dvoje djece, i to: Antonio RUŽIĆ, sin Ružić Draženka i Ankice r. Mutić, rođ. 14. listopada 2004. godine u Sarajevu i Valentin JURKIĆ, sin Jurkić Darka i Mladenke r. Jozić, rođ. 16. listopada 2004. godine također u Sarajevu. Malo se je, kako se i zamjeti, moralo pričekati krštenje, jer je Antonio zbog bolesti bio u bolnici, ali smo ipak evo dočekali. Napomenuti treba da novokršteni Antonio Ružić, sa svojim roditeljima, raste i živi u Varešu, dok Valentin Jurkić, sa svojim roditeljima, uživa u čarima i ljepotama Vijake. Naravno, da sretnim roditeljima čestitamo kao prvo rođenje njihovih sinova i kao drugo krštenje. Budući su roditelji mladi očekujemo još rođenja i još krštenja.

Ovdje kliknite i pogledajte slike!

U Magulici, pod nedjeljnom sv. Misom, 02. I. '05., kršten je mali Tin Kokorović, sin Mate i Vesne r. Kokorović, rođ. 15. kolovoza 2004. u Sarajevu. Ovo je treće dijete u obitelji Kokorović Mate, a za nadati se da nije i zadnje. U osobno ime i u ime župne zajednice čestitam im na novom i krštenom životu.

Ovdje kliknite i pogledajte slike!

Dana 27. prosinca 2004. godine blago je u Gospodinu preminuo naš brat i župljanin Vladimir Franjkić sa Donje Vijake. Bio je sin Franjkić Mije i Marije r. Selak. Rođen je 16. kolovoza 1933. Sahranjen je na groblju na Donjoj Vijaci dana 28. prosinca 2004.
U osobno ime i u ime župne zajednice bližoj i daljnjoj rodbini izražavam osjećaje iskrene sućuti, s molbom i željom da ga Svevišnji primi u svoja prostranstva svjetlosti i mira.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen!

Ovdje kliknite i pogledajte slike!

Vijaka, 1956. - 1997. – 2004.

I ove smo godine obilježili žalosnu sedmu obljetnicu smrti našeg Fra Željka Filipović. Kako je već poznato fra Željko se je rodio u selu Krčevine, župa Vijaka dne 13. studenog 1956. i prerano je preminuo 15. prosinca 1997. godine u bolnici Nova Bila, a župnik je u Vijaci bio od 1991. do 1997. godine. U najgore vrijeme ovog kraja i ove župe on je tu radio, živio i skupa sa svojim vjernicima podnosio «žegu dana» tj. sve nevolje i tegobe posljednjeg rata.
Zbog svega dobroga i plemenitoga što je učinio i ovim ljudima i ovom kraju nije se smjelo dogoditi da ga se i ove godine ne sjetimo i ne kažemo mu svi skupa po tko zna koji put posthumno hvala za ljubav, za žrtvu, za život.
Ove godine u punoj crkvi sveto misno slavlje za pokojnog fra Željka je predvodio vareški kapelan fra Ivo Živković, te je osim njega u sv. Misnom slavlju sudjelovao i upravitelj olovskog svetišta fra Gabrijel Tomić.
Ovu žalosnu tradiciju obilježavanja fra Željine smrti ostavljamo u amanet svima koji ga poznaju i svima koje je zadužio svojom žrtvom i radom u župi Vijaka!
Pokoj vječni daruju mu, Gospodine! I svjetlost vječna neka mu svijetli! Počivao u miru Božjem. Amen!

Ovdje kliknite i pogledajte slike!

Dana, 14. prosinca 2004. godine opremljena sv. Sakramentima blago je u Gospodinu preminula naša župljanka pok. Kata Peštić r. Šimić i to točno na svoj 72. rođendan.
Rodila se je 14. prosinca 1932. godine u Radoševićima od roditelja Mije Šimić i Mare r. Čolić. Bila je supruga Dragi Peštić i s njim je u 50 godina braka na svijet donijela čak devetero djece: pet sinova i četiri kćeri: Tomo, Pero, August, Julijana, Franjo, Justa, Manojlo, Ivka i Marija.
Sahranjena je 16. prosinca tekuće godine u 14 sati na groblju Kalvarija u Gornjoj Vijaci.
Svoj rodbini bližoj i daljnjoj u ime župne zajednice i u svoje osobno ime iskazujem izraze iskrene sućuti.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine, i svjetlost vječna neka joj svijetli. Počivala u miru Božjem. Amen.

Ovdje kliknite i pogledajte slike!

Dana, 04. prosinca 2004. godine opremljen sv. Sakramentima blago je u Gospodinu preminuo nastariji član naše župe, pok. Mato Piljak, u 95. godini života.
Rodio se 03. listopada 1910. godine na, kako se tada zvalo, Kokošincu, od roditelja Ive i Janje r. Matičević. Bio je suprug Ane r. Andrić i s njom je na svijet donio osmero djece, pet sinova i dvije kćeri: Božu, +Ivu, +Antu, Zdravka, Stjepu, +Jerka, Mariju i Finu.
Sahranjen je na groblju Ivančevo dne, 05. prosinca 2004. u 15 i 30 sati.
Svoj rodbini bližoj i daljnjoj u ime župne zajednice i u svoje osobno ime iskazujem izraze iskrene sućuti. Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen. Zbog «tehničkih razloga» nismo bili uprilici sahranu potkrijepiti i fotografijama!!

I ove godine je sv. Nikola došao u Vijaku i obradovao svojim dolaskom i paketićima dječicu vijačke župe. Okupila su se istina i nažalost kišovitog dana dječica sa teritorija cijele župe Vijaka, od Magulice, Oćevije i naravno Vijake.
Uz doček sv. Nikoli bilo je i podosta pisama i recitacija koje su djeca sv. Nikoli sama napisala i njemu prije podjele paketića pročitala ili izrecitirala.
Naravno da sv. Nikola nije mogao sam izfinancirati sve paketiće za svu dječicu ove župe. Zbog toga smo pozvali upomoć koga drugog do li našeg Čedu Pavlića, iskušanog i prokušanog ljubitelja Vijake i vijačke djece. Uz njegov angažman uspjeli smo od firme «SINBRA» iz Tuzle i njenog diretkora gdina Halila Sinanović dobiti sve paketiće, njih sedamdeset. Koristim ovu prigodu da spomenutom gdinu Halilu kažem jedno veliko HVALA na ljubavi i na razumijevanju pri brzoj realizaciji naših ne malih potreba i želja.
Naravno da i vijačani nisu ostali po strani. Naime, poslije podjele paketića u župnoj crkvi dječica su se sa pratnjom i roditeljima uputila u prostorije mjesnog doma u Vijaci gdje ih je čekalo puno kolača i sokova. I to je netko trebao i pripremiti i osigurati. Zbog toga zahvaljujemo pekari MPM iz Vareša, tj. našim župljanima sa Križa – Krčevine braći Marošević, koji su za tu prigodu darovali kolače, također prodavnici STR «Napredak», vlasnici gdji Milici Jurkić i vlasniku Caffe-a «Sanadra» gdinu Čedomiru Jurkić koji su osigurali sokove za djecu.
Naravno, treba zahvaliti i: gdnu Dubravku Hingeru, koji je dobrotom vareškog župnika Fra Ivice Karatović iz Vareša doveo sv. Nikolu /koji je ovom zgodom bio fra Ivo Živković, kapelan iz Vareša/, bila su tu i dva krampuza i naravno i neizostavno dva lijepa i simpatična anđela.
Zanimljivo je kako se ljudi lako organiziraju kad treba činiti dobro?! Nadam se da će se dogodine i drugi naši župljani, diljem svijeta, uključiti u kaciju «pomozimo sv. Nikoli da dođe u Vijaku!» koja kao malo koje drugo nastojanje izvlači iz dječice velike i lijepe osmjehe.
Još jednom, u ime župnog ureda Vijaka i župne zajednice, od srca hvala svima koji su omogućili da današnji, 6. prosinac, bude ovakav kakav je bio!

Slike možete pogledati ukoliko kliknete ovdje!

Dana 24. listopada tekuće 2004. godine blago je u Gospodinu u 72. godini života, preminuo naš subrat Dinko Vidović, opremljen sv. Sakramentima. Sahranjen je na groblju u Magulici 26. listopada 2004. godine u 15 sati. Dinko, u matici krštenih upisan kao Dionizij, rođen je 18. rujna 1933. godine, od roditelja Vidović Mije i Ivke r. Martinović, i bio je suprug Dragice r. Lovrenović. On i Dragica imali su petero djece: tri sina i dvije kćeri. Izdvojiti treba, neka drugi ne zamjere, njegovog sina Miju Vidović, koji se je u ratno ali i u poratno vrijeme aktivirao preko Njemačkog Caritasa u prikupljanju pomoći i u humanitarnom radu u Hrvatskoj ali i u Bosni i Hercegovini. Da su pokojni Dinko i supruga mu Dragica bili veliki ljudi i da su svoju dobrotu i ljubav prema bližnjemu i potrebnomu prenijeli na svoju djecu pokazatelj je taj da je zbog izuzetnog angažmana njegovog sina Mije na sahrani bilo deset svećenika, mahom onih koji su uz pomoć Mije uspjeli mnogima pomoći i učiniti im ovu tešku svakodnevnicu bar malo ljepšom. Njihov dolazak na sahranu pok. Dinka bilo je samo jedno malo hvala za sve ono što je činio i što čini. Napomenuti treba još da je uz prisutne vjernike iz župa: Jelaške, Vareš, Olovo, Borovica i naravno Vijake, na sahrani bio nazočan stari i novi načelnik općine Vareš gdin Hamdo Fatić, njegov zamjenik Čedomir Jelić, urednik lista Bobovac Mladen Marijanović i mnogi drugi.
Koristim i ovu zgodu da bližoj i daljnjoj rodbini pokojnog Dinka još jednom izrazim iskrenu sućut i neka ga dragi Bog uvede u svoja prostranstva svjetlosti i mira. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Slike možete pogledati ukoliko kliknete ovdje!

Dana 24. kolovoza 2004. god. blago je u Gospodinu preminula, opremljena sv. Sakramentima, naša župljanka, Selak Marija r. Vidović, kći Vidović Ante i Jelke r. Babić, rođ. 05. IX. 1923. godine u Magulici. Sahranjena je 25. kolovoza '04. na groblju u Magulici. Bližoj i daljnjoj rodbini pok. Marije Selak u ime župne zajednice i u osobno ime želim izraziti iskrenu sućut.

Dana, 21. rujna 2004. god. blago je u Gospodinu preminuo naš župljanin, Kalfić-Franjkić Jozo, zvani Cerija, muž Ane r. Brđanović, a sin Mije i Ljubice r. Ružić, rođ. 20. III. 1933. u Donjoj Vijaci. Sahranjen je na groblju u Donjoj Vijaci 23. rujna '04. Bližoj i daljnjoj rodbini pok. Joze u ime župe i u osobno ime želim izraziti iskrenu sućut.