Dana 18. lipnja 2006. nakon pučke mise okupilo se sijelo žena u maloj dvorani vijačkog doma. Razlog okupljanja je bio poziv župnika da se na nekakav mali ali ipak nekakv način kavicom i kolačima zahvali ženama i župljankama župe Vijaka koje svake nedjelje dobrovoljno dolaze i čiste vijačku crkvu.
Priznati treba da dosta župa u našoj Bosni i Hercegovini muku muči oko održavanja urednim i čistim sakralnih prostora i crkava, takav problem, zahvaljujući našim dobrim i plemenitim ženama i župljankama župa Vijaka nema i malo je reći im hvala ali ipak treba jer osim Božjeg blagoslova koje im svakako želimo što drugo im poželjeti možemo!? Možda to da i dalje ustraju u svome dobrom djelu koje čine prema svojoj crkvi i župi a i sto tako apelirati na druge naše župljanke koje nisu uključene u ovu hvalevrijednu akciju da se uključe i svojim dobrovoljnim trudom i radom učine našu vijačku crkvu čistom i lijepom kao što ona to i jest.

Grupe žena koje dolaze čistiti crkvu su podjeljene po selima:

Ivančevo ima tri grupe:

I. grupa: - Jela Martinović
- Kata Piljak

II. grupa: - Manda Antunović
- Kata Jarmanović

III. grupa: - Janja Lučić
- Zora Jozić


Donja Vijaka ima dvije grupe:

I. grupa: - Angela Matić
- Ivanka Brđanović
- Finka Franjkić

II. grupa: - Antonija Matić
- Tona Matić


Gornja Vijaka ima tri grupe:

I. grupa: - Marina Peštić
- Justa Matičević
- Ljubica Jurkić

II. grupa: - Janjica Peštić

III. grupa: - Ivanka Peštić
- Slavica Jurkić
- Ana Miletović


Krčevine imaju također tri grupe:

I. grupa: - Marija Buzuk
- Slađana Anđić

II. grupa: - Borka Božić
- Greta Filipović

III. grupa: - Svjetlana Filipović
- Valentina Filipović
- Katarina Filipović

Napomenuti, istaknuti i pohvaliti također treba da stalnu brigu oko crkve bilo da se radi o urednosti i čistoći bilo o kakvim drugim zbivanjima u crkvi zaslužna je gđa Ana Lekić, kojoj se i na ovaj način želim zahvaliti za sve što svakodnevno čini za našu crkvu.
Neka svima njima dragi Bog uzvrati u svakodnevnom životu i radu ali i na nebeskim vratima.

Slike pogledajte ovdje!

KANONSKA VIZITACIJA NAŠEG NADBISKUPA
VINKA kardinala PULJIĆA
Vijaka, 07. veljače 2006. godine
i
VIZITACIJA GENERALNOG VIZITATORA
FRANJEVAČKOG REDA
Fra Ivice Udovičića u Vijaci, 11. veljače 2006. godine

U utorak, dana 07. veljače tekuće 2006. godine u službeni pohod i poradi kanonske vizitacije župi Vijaka došao je po snjegu i hladnoći naš nadbiskup i kardina Vinko Puljić.
Naime, svake četiri godine obveza je mjesnog biskupa, u našem slučaju, nadbiskupa, da obiđe sve župe koje se nalaze na teritoriju mjesnog ordinarijata ili biskupije. Tako je ove godine na red došao i Sutješki dekanat i u unutar tog dekanata i naša župa Vijaka.
Kanonska vizitacija se najavi u službenom glasilu naše nadbiskupije „Vrhbosna“ pa i godinu dana prije s točnim terminom. Vizitacija pretpostavlja jednostavno rečeno misno slavlje nadbiskupa s narodom, susret i razgovor s narodom, susret i razgovor sa pastoralnim i ekonomskim vijećem ili prakaraturima, pregled župne administracije: od matica krštenih, vjenčanih, krizmanih, umrlih i ostalih knjiga koje se u župi vode a ima ih puno više nego li se misli i zna izvan kancelarije i župnog ureda. Također u vizitaciju spada upoznavanje nadbiskupa sa stanjem i pastoralnog djelovanja ali i svakog drugog stanja koja vitizatora zanima unatar župe.
Par dana poslije, u subotu 11. veljače, uslijedila je i druga vizitacija ovog puta generalnog vizitarora upućenog od Generala reda nas franjevaca iz Rima, a za vizitaciju naše provincije Bosne Srebrene general reda je odabrao fratra iz Zadarske provincije fra Ivicu Udovičića koji je u prošlih par mjeseci obišao sve župe gdje borave i rade fratri koji pripadaju spomenutoj provinciji Bosni Srebrenoj. Ova druga vizitacija se zbiva uvijek prije provincijskog kapitula koji se ove godine u travnju treba održati u Sarajevu i kad se izabire novi provincijal i nova uprava naše franjevačke provincije Bosne Srebrene. Ono što je zanimalo fratra vizitatora je bilo gotovo identično što i nadbiskupa Vinka kardinala Puljića, ali uz župnu administraciju zanimao ga je puno i svakodnevni život mimo pastoralnih obveza u župi. Promatrajući njihove reakcije nakon pregleda župne administracije i razgovora i sa vjernicima i sa župnikom zamjetiti je bilo da su bili zadovoljni nađenim i zateknutim stanjem u našoj župi Vijaka.
Ovim putem im se zahvaljujem: i našem uzoritom nadbiskupu Vinku kardinalu Puljuću i generalnom vizitatoru naše provincije fra Ivici Udovičiću na dolasku i posjetu župi Vijaka.
Neka ih dragi Bog prati na svim njihovim putevima i pohodima. 13.02.2006.

U dogovorima kako i na koji način obilježiti i Božić i Novu Godinu u Vijaci ispred i župnog ureda i mjesne zajednice odlučeno je da se ove godine, budući su nam prošla dva i Božića i Nove Godine u tome prošle neobilježene, odlučili smo se na Božićni i novogodišnji prijem.
Željeli smo tog dana pozvati sve institucije i ljude dobre volje koji su s nama proživljavali i pomagali nam proživljavati vijačku svakodnevnicu i koji su nas podržali u nastojanjima da Vijaku pretvorimo u mjesto gdje ljudi vole živjeti i vole se tu zadržati. Uz napomenute pozvali smo i ljude iz svih političkih stranaka koje djeluju i opstoje na općini Vareš.
U organizaciji i logistici samog prijema sudjelovali su: MZ Vijaka, RKT župni ured Vijaka i naravno naš veliki dobročinitelj i vijačanin gdin Čedo Pavlić, čije smo iskustvo i spretnos ponajvećma i koristili za prijem. Komentari su bili da se ovakvog prijema i odrađenog posla za prijem ne bi postidio niti jedan objekt ili hotel čak u Zagrebu!
Odaziv je bio više nego dobar, a to je znak da nas ljudi iz svih pora vareške općine poštuju i priznaju, napomenuti treba da se pozivu odazvao i gdin Niko Lozančić, predsjednik Federacije, koji ja u Vijaci uvijek rado viđen gost.
Prijem je prošao u iznimno toplom i ugodnom druženju uz vrlo malo govorancija. Pozdravne govore i govore dobrodošlice su uputili ispred MZ Vijaka, predsjednik gdin Čedomir Jurkić i ispred RKT župnog ureda Vijaka župnik fra Ilija Božić.
Najzanimljiviji govori se i jesu očekivali od gdina Nike Lozančića koji je, parafraziram, rekao da ne želi pričati i obećavati nešto što se uraditi i učiniti ne može, nego nećemo pričati ali ćemo raditi i pomagati vam da vam svakodnevnica bude što lakša i bolja. Drugi govor koji smo očekivali i koji nas je zanimao bio je od vareškog gradonačelnika gdina Hamde Fatića, koji je iznio svu problematiku vareške općine i ono na čemu će tijekom ove nove 2006. godine posebno obratiti pozornost i pokušati stanje, bar ondje gdje se može i gdje ovisi o vareškim općinarima, promijeniti i popraviti.
I ovim putem se želimo zahvaliti svim ljudima dobre volje i svim institucijama koje su se odazvale na naš poziv na prijem i koje čuju naš glas vapijućega u pustinji, kojima dosađujemo svojim zamolbama i potrebama i koje su bile uz nas ovih zadnjih nekoliko godina. Dosta je toga učinjeno, svi će to priznati, ali je još puno toga što bi se moglo učiniti a mi sami to učiniti bez pomoći drugih ne možemo. Zbog toga i dalje apeliramo na sve koji mogu da nam pomognu biti i ostati u Vijaci.
S ovim pozitivnim razmišljanjima sve vas koji ovo čitate pozdravljamo i želimo vam svako dobro, te ovu već galopirajuću Novu 2006. godinu da vam bude ispunjena uspjehom u životu i radu te punu srece, radosti i ljubavi.

Slike pogledajte ovdje!

8. prosinca je osvanuo izuzetno vedar i pomalo hladan dan, da bi negdje iza 8.30 sati izmililo sunce i sve nas obasjalo i lažno zgrijalo. Patron župe Vijaka pada u zimskom periodu i pomalo je nezgodno i teško doći do župne crkve i do sela uopće, ali da ni to nije teško to je pokazalo i ovaj put kad su se vjernici okupili u priličnom broju i subraća svećenici kojih je na oltaru ove godine za Bezgrešno u Vijaci bilo dvanaestorica!
Sv. Misno slavlje je predvodio osvjedočeni prijatelj sutješkog distrikta, a samim time i Vareša i Vijake, vlč. Branko Karlić, bivši župnik župe Vukanovići iznad Kaknja, a sadašnji župnik župe Rostovo između N. Travnika i Bugojna! Nazočni su bili još: gvardijan franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci fra Vjeko Tomić, susjedni župnici: iz Vareša Fra Ivica Karatović i njegov župni vikar, a rodom vijačanin fra Berislav Kalfić, susjed iz župe Jelaške vlč. Marinko Mrkonjić, subraća iz Olova: upravitelj svetišta fra Gabrijel Tomić, čuvar svetišta fra Marko Dunđer i obnovitelj svetišta fra Anto Šarčević. Iz Osove kod Žepča je stigao župnik fra Drago Perković, iz Kaknja je nazočio župnik dotične župe vlč. Josip Grubišić, iz Tuzlanskog kraja je došao fra Marko Lovrić, vikar tuzlanskog franjevačkog samostana, i iz Uskoplja/G.Vakufa je stigao župni vikar fra Zoran Jaković.
Misno slavlje je osim nestanaka struje bilo svečano i lijepo. Dok nam je vlč. Branko upućivao riječi ohrabrenja te povijesnog razvoja našeg nebeskog zaštitnika „Bezgrešnog začeća BDM“ kako imena tako i teologije, istovremeno je na električnom harmoniju sve to uljepšavao lijepim notama i skladnim sviranjem, vareški župnik fra Ivica Karatović, naravno narod je zdušno odgovarao i slušao, a još zdušnije pjevao!
Nakon misnog slavlja, koje se je završilo prije jednoga sata, druženje se je nastavilo pred crkvom uz čašicu razgovora i čašicu rakije. Braća svećenici su se zadržali na objedu i ugodnom druženju u župnoj kući, kako to i dolikuje, kod tadašnjeg domaćina, vijačkog župnika!

P.S. Od mnogobrojnih čestitki koje su upućene župnom uredu Vijaka povodom prvog patrona, izdvojit ću dvije, neka mi zbog toga ostali ne zamjere! Naime, jedna je upućena iz ureda Predsjednika Federacije gdina Nike Lozančića, osvjedočenog prijatelja našeg vijačkog kraja, a druga isto tako draga je stigla od našeg velikog dobročinitelja, u Vijaci krštenog, u Magulici rođenog, gdina Mije Vidovića! Hvala svima koji su nas se sjetili i poželjeli nam dan nebeskog zaštitnika naše župe „Bezgrešno začeće BDM“ da bude sretan, lijep i radostan, jer takav je i bio!

Slike pogledajte ovdje!

Evo nakon što se je malo normaliziralo stanje sa našom web stranicom sad možemo progovoriti i napisati kako nam to bijaše u Nizozemskoj, u Rotterdamu na sjelu kod naših iseljenih župljana župa Vijaka i Vareš.
Krenuli smo, fra Ivica, župnik vareški i ja, župnik vijački iz Vareša u četvrtak 3. studenog i putovali smo direktno do Kufstein-a, Austrija, i tu je bilo pola puta od Vijake do Rotterdama. Tu nas je primio na konak naš bosanski fratar, fra Antun Perković, župnik na austrijskoj župi u Kufstein-u. Ovom prilikom mu zahvaljujemo što nas je primio i u odlasku i u povratku, kako njemu tako i njegovom žup. vikaru fra Vislavu Krijanu i domaćici Anđi. Budući put iznosi cca 2.000 km u jednom pravcu ovaj odmor i okrepa su nam izuzetno dobro došli.
U Rotterdam smo došli sutradan 4. studenog navečer i to pokasno. Fra Ivica Jurišić, naš domaćin i ujedno voditelj HKM u Rotterdamu. Odveo nas je u stan gdje i sam živi i dočekao nas kako to fratar fratra dočeka. Dobili smo raspored gdje će tko spavati i gdje-šta u stanu stoji. Sutra ujutro smo bili prepušteni gdinu Anti Džambo da nam pokaže malo okolicu jer je fra Ivica morao na teren i filijale. Sa gdinom Antom smo te subote obišli Brisel, Antverpen i Rotterdam. Bilo je zanimljivo promatrati zemlju koja se u mnogo i to mnogo čemu razlikuje od naše Bosne. Prvo što se zamjeti jest naravno standar i infrastruktura, a onda ostalo pa sve do toga da je nekako ravno i usuđujem se reći monotono.Valjda su nama „brđanima“ nedostajala velika brda, planine i šume! Ipak, bogatstvo je obići i vidjeti što to sve po svijetu ima, kakvi ljudi, civilizacije i kulture žive u „neposrednoj“ blizini nas ovdje, jer ipak i naši ljudi gore žive i djelomično se htjeli-nehtjeli uklapaju u tu sredinu.
U nedjelju ujutro se je poranilo. Budući fra Ivica živi sam i bez domaćice, posla oko doručka i kave smo se prihvatili fra Ivica – vareški i ja! U tren oka se je nešto stavilo i narezalo na dasku, natočila se po jedna ljuta i potom popila kava. Dogovoren je raspored tog dana i obveze pod misom koja je slijedila. Oko 12 i 15 smo se pojavili pred katedralom gdje i inače bude misa koju predvode bosanski franjevci pri HKM u Nizozemskoj. Vrlo brzo nakon toga su se počeli okupljati naši ljudi i zamjetio sam da su im običaji isti kao i u Vijaci. Dođe se malo ranije da bi se prije mise ispitali i propitali kako je tko i što se novoga događa i u Nizozemskoj i u Bosni. Misa je počela u točno 13 sati. Na oltaru smo bili nas trojica! Sv. Misno slavlje je predvodio fra Ivica, župnik vareški, dok je na meni bilo krštenje male Mateje, čini mi se, Kristić! Svijeta je bilo da čovjek malo i prepane! Moja osobna procjena je oko 5 do 6 stotina. Naravno, tu su bili i katolici hrvati iz BiH i iz RH. Bilo je lijepo vidjeti tako punu crkvu i to s puno mladih i djece. Nakon sv. Mise smo se našli u dvorani, u sklopu katedrale, gdje smo pretežno bili mi iz Vijake i Vareša. Bilo je i naših prijatelja iz drugih mjesta i župa iz BiH i RH. Kako je bilo i dogovoreno odmah su se na stolove poredale što vijačke što vareške pite, kolači, mezetluci. A i mi nismo došli bez obraza! Djelić Vijake bio je u Rotterdamu! Naime, kako je običaj ovdje u Vijaci da poslije mise župnik ponudi rakiju tako je bilo i gore. Uspjeli smo prenijeti preko granice koji litar tako da je meza bila Rotterdamska a rakija Vijačka. Kako se meni činilo napravili smo pogodak odlaskom u Nizozemsku, jer zamjetno je bilo veselje i radost što smo tu, što smo s njima i što se zanimamo za njih. Tako da onaj umor od 2.000 km truckanja i vožnje u trenu nestao. Napomenuti treba, a riječi su i fra Ivice, voditelja HKM u Nizozemskoj, da smo nas dvojica svećenika prvi koji su došli i obišli svoje iseljenje župljane. Je li razlog tomu velika udaljenost ili što drugo nama je nepoznanica, a nije ni bitno, bitno je eto da smo mi bili i u jednu ruku da smo u tome prvi!
Povratak je uslijedo sutra ujutro rano do Austrije, pa nakon konaka, iz Austrije u utorak ujutro direktno put Bosne! Bogu dragom hvala, put i vožnja su prošli bez većih problema, bilo je sitnijih problemčića, ali su se oni otklanjali i riješavali na licu mjesta!
Treba reći i treba zahvaliti svima onima koji su sudjelovali u tome da mi gore dođemo, ali i da se vratimo. Naime, nakon susreta, na inicijativu koga drugog do Šuce, nazočni su se, ponaški, „porefenali“ i pokrili nam troškove dolaska i odlaska i na toj pokazanoj ljubavi se zahvaljujemo. /Nadam se da ta lijepa gesta nije bila zbog bojazni da bismo mogli eventualno gore i ostati!?/
Hvala svima koji su taj dan došli iz različitih dijelova Nizozemske i udaljenih gradova u Rotterdam da bismo zajedno slavili sv. Misu, da bismo se susreli i družili. Ipak hvale vrijedno je da mislimo i mi gore, tj. dolje na vas, kao što i vi preko ljeta i tijekom godine dolazeći u Vijaku i Vareš mislite na nas dolje, tj. gore! Jedno veliko i posebno HVALA upućujem svom mlađem kolegi, fra Ivici Jurišiću, voditelju HKM u Nizozemskoj, koji je objeručke prihvatio kao prvo sam prijedlog da dođemo, a kao drugo nas dvojicu svoje subraće! Neka mu dragi Bog uzvrati na nebeskim vratima! Također mu hvala na darovima kojima nas je obasuo ali i zastidio kad smo krenuli!
Iz ovog rečenog stoji, da smo postigli cilj, a to je da probijemo led i da dođemo i posjetimo svoje iseljene u Rotterdamu. Pokazana je iznimno velika radost ali i organiziranost za prvi dolazak. Naravno da se već sada može razmišljati i dogovarati o nečemu moža i malo organiziranijem i ozbiljnijem za ubuduće, jer volja i želja su obostrani.
Vama koji ste gore želim sretan i radostan ostanak i ugodne i lijepe adventske dane i iščekivanje radosnog blagdana Božića, proživite ga u ljubavi i zajedništvu kao braća i sestre! Još jednom vam svima hvala lijepa na gostoljubivosti, otvorenosti i radosti susreta.

Slike pogledajte ovdje!

Manje više svima onima koji su dolazili k misi u vijačku crkvu i zatekli se ovdje kad pada kiša vidjeli su da se dobar dio kišnice sa krova crkve slijevao ne olucima nego niz zidove. To je sve bio znak da bi se i po pitanju ovih oluka trebalo razmišljati i eventualno što prije nešto i uraditi. Kao prvo se je bilo razmišljalo sanirati samo one dijelove oluka na crkvi koji su protruli i vremenom dotrajali, međutim najidealnije je bilo promijeniti sve oluke na kompletnoj crkvenom površini što je evo i uspjelo. Naime, donacijom i to ponajvećma naše vijačke donatorke gđe Theresie Pfaender, te pojedinačnim donacijama župljana uspjelo se prikupiti dovoljno novaca da se kupe novi oluci za cijelu crkvu i to malo kvalitetniji. Kako je rečeno postavljeni oluci su čelični, ali plastificirani i vijek im je dugotrajniji od ovih koji su već bili na crkvi. Radove su izvodili trojica župljani župe Vijaka koji su pri vojsci Vojske Federacije, a koje je Federalni Ministar Obrane, na zamolbu ovog župnog ureda, oslobodio da za tu zgodu izvrše radove na sanaciji i izmjeni oluka umjesto svojih redovnih aktivnosti u vojarnama.
Koristim ovu priliku da se zahvalim kao prvo gđi Theresiji Pfaender i svim pojedinačnim donatorima na pomoći za kupnju oluka, a isto tako i Federalnom Ministaru Obrane na pomoći ugradnje spomenutih novih oluka. Neka im svima uzvrati dragi Bog svojom dobrotom i milošću. Slike! 13.09.2005.

Prve nedjelje nakon Velike Gospe pomalo je već i tradicija da se župljani župe Vijaka okupljaju na jednom od najstarijih vijačkih grobalja i to na Dragovcu. I ove godine kao i u predhodne dvije, kako je aktualni župnik u župi, vrijeme je bilo izvanredno i kao da smo ga mi i birali za taj dan. Naime jutro je bilo čak pomalo i kišovito i najvjerojatnije da je to bio i razlog što je posjet vjernika bio izuzetno slab. Od prošlogodišnjeg broja koji je prešao dvije stotine pristunih ove godine je broj vjernika bio pet puta slabiji. Naime oni koji su našli za shodno prebrojali su prisutne i ustanovili da nas je bilo cca 40-tak. Razlog slabom posjetu je i vrijeme ali i neinformiranost, kako žitelja Vijake tako i Vareša i okolnih mjesta koji su znali, a možda i voljeli doći toga dana na Dragovac.
Kako je već običaj obitelj Miletović na čelu sa jedinim članom velike familije Miletović koji živi na teritoriju župe Vijaka, Mihovilom je pripremila za sve koji su došli jelo i pilo. Spomenuti treba da je tradicionalno i to da obitelj Pave Pavlića daje novac za misu koja se tog dana gore slavi.
Dakle imamo već tradicionalno obitelji koji se brinu za misu te za jelo i pilo, ali nemamo tradicionalnih posjetitelja osim onih koji svake godine dolaze i slave sv. Misu na Dragovcu. Takvima odajem priznanje za žrtvu i upornost. Ovo je ujedno i zahvala svima koji se brinu da tog dana na Dragovcu sve štima i da nam svima bude lijepo, ali ujedno i apel svima koji ovo pročitate da se dogodine svi skupa nađemo na Dragovcu i to u puno većem broju nego li je to bilo ove godine. Slike!

29. lipnja 2005. godine kao i svake do sada, dakle tradicionalno se je dosta ljudi okupilo na Ivančevu. U 11 sati je bila svečana sv. Misa koja je bila iznimno i posjećena i koju je predvodio vareški župni vikar fra Ivo Živković, a u večernim satima je bila u domu na Ivančevu što drugo nego igranka. Zbog obveza odlaska u Sarajevo na ređenje našem mladomisniku fra Damiru Paviću nismo bili uprilici fotografijama potkrijepiti sv. Misu, ali smo evo uspjeli, po povratku iz Sarajeva, navratiti na igranku u domu na Ivančevu i evo dio te atmosfere prenosimo snimljeno okom kamere i vama. 05.07.2005.

Slike pogledajte ovdje!

I ove godine je u župi Vijaka organizirana proslava podjele sakramenata sv. Ispovijedi i sv. Pričesti. Naime, devetero vijačkih župljana i od tog broja jedno iz Krčevina - Sanja Filipović, jedno iz Gornje Vijake - Ivana Miletović, četvero iz Magulice - Dajana Kokorović, Mario Kokorović, Marko Riđić i Dario Talić i troje iz Oćevije - Boris Barkić, Kristijan Gogić i Ana Semunović primilo je u nedjelju 29. V. '05. pod pučkom mismo u 11 sati u župnoj crkvi u Vijaci prvi put sv. Pričest. Dan prije, u subotu je bila njihova prva sv. Ispovijed. Sve je, kako i priliči, prošlo u najboljem redu, osim što su roditelji prvopričesnika zakazali u podršci djeci pri njihovoj prvoj ispovijedi jer ih se samo nekolicina odazvala da skupa sa djecom dođu na ispovijed, tj. samo ih je od troje prvopričesnika oba roditelja bila nazočna na ispovijedi. To je donekle pokvarilo ljepotu i nježnost ta dva dana, ali nisu kriva djeca nego stariji. Iako prvopričesničko misno slavlje nije trajalo pretjerano dugo, cca sat i desetak minuta, dječica su ipak dobro ogladnjela što pokazuju i ovi foto zapisi. Spomenuti treba da je ove godine bilo evo 9 prvopičesnika, dogodine, ako Bog dadne, biti će ih cca 15-ak, ali već za dvije godine taj broj bi mogao naglo opasti na nekih troje četvero, ili kako i rekoh u župnim obavijestima «ovo su zadnji dječiji trzaji».

Popis prvopičesnika po selima i imenima roditelja:

Sanja Filipović

Ivana Miletović

Marko Riđić

Dajana Kokorović

Mario Kokorović

Dario Talić

Boris Barkić

Kristijan Gogić

Ana Semunović

Ostale slike pogledajte ovdje!

U utorak, 17. svibnja, tekuće 2005. godine počeli su se izvoditi pripremni radovi, tj. postavljanje skele oko zvonika na crkvi u Vijaci. Naime, zahvaljujući gdinu Miji Vidoviću i njegovoj grupi Njemaca, koja svesrdno dugi niz godina pomaže potrebne u Hrvatskoj i Bosni, a evo posebno župe na općini Vareš pa tako i Vijaku, u prilici smo sanirati zvonik izvana. Istina, njihova donacija od 3.500 KM je stigla još prošle godine, ali usljed lošega vremena, realizacija planirane sanacije zvonika se je evo počela događati ove godine. Bilo kako bilo potrebno je zahvaliti se, jer sa završetkom ove akcije nije sve gotovo što se misli uraditi na našoj crkvi.
Da bi se planirani radovi mogli izvesti i možda još štogod više uraditi, u ove radove se je i na inicijativu župnika i samovoljno uključio i gdin Zlatan Rončević, vijački zet iz Sarajeva, koji posjeduje firmu za iznajmljivanje građevinstkog materijala također u Sarajevu! Njegovom dobrotom je za ove radove opskrbljena kompletna skela koja i vuče najveći dio sredstava.
Naravno da ovdje treba neizostavno spomenuti i sve one pojedine donatore iz župe Vijaka, koji žive u Vijaci i izvan Vijake. Također svakoga dana, i prošlogodišnjih i ovogodišnjih radova na crkvi, spremno se odazivaju domaćini, koji svojim dnevnicama potpomažu da se može zatvoriti financijski sklop radova i da se pokriju nenadani i dodatni troškovi radova. Hvale vrijedna su sredstva koja stižu od dobrih ljudi i prijatelja župe Vijaka, ali je izuzetno bitno i vrijedno da budu utrošena dobrovoljni radom samih župljana. Promatrajući kroz povijest puno su više vjernici cijenili one crkve koje su građene ili popravljane zahvaljujući njihovom osobnom angažmanu, nego li da je to sve urađeno bez njih samin. Ovim putem se od srca zahvaljujem i svim svojim župljanima koji i svojim radom i svojim donacijama potpomažu radove na crkvi. Spomenuti ovdje svakako treba da je gdja Theresia Pfaender najvećim dijelom izfinancirala prošlogodišnju sanaciju i uređenje stropa oltara i sanaciju zvonika iznutra, na čemu joj i ovom zgodom srdačno zahvaljujem.

Osim ova dva zbivanja sve aktualnije postaje i najzahtijevniji dio saniranja naše crkve, a to je glavni strop u crkvi. Prije desetak dana stigao je nalaz od statičara, gdina Berislava Buljana iz Kreševa, koji je za župnu crkvu u Vijaci gratis/besplatno izradio i iznio svoje mišljenje o čvrstoći i stabilnosti nosećih zidova crkve. Sada se već može pristupiti, uzimajući u obzir mišljenje i projekt gdina Buljana planiranje sanacije spomenutog stropa. To će biti ujedno najskuplji i najzahtijevniji dio radova na crkvi, koji će se početi raditi kad se sazna približno cifra potrebnog novca za taj rad. Mislim da će teži dio biti sakupiti ta sredstva nego li ih uložiti u strop, ali moje osobno mišljenje je da će se vijačani pokazati i to brzo prikupiti, jer je to ipak njihova crkva gdje su mnogi kršteni, primili sakramente pričesti, krizme, a i vjenčanja. Opširnije o ovoj problematici ćemo govoriti i pisati kad bude gotov i idejni i izvedbeni plan spomenutih radova. 20.05.2005.

Drugo na što se ove godine i to veselo pripremamo, jest proslava Mlade mise našega fra Damira Pavića iz Stanova/Ivančevo. Ako Bog da, na sv. Anu, 26. srpnja '05., biti će ujedno i spomenuta fra Damirova Mlada misa. Ovaj župni ured skupa sa fra Damirovom obitelji se već pomalo i užurbano priprema da taj veliki dan i za župu i za obitelj prođe što bolje i što organiziranije. Veliki dan je zbog toga što u Vijaci nije bilo Mlade mise već gotovo 24 godine. Zadnja Mlada misa je bila od našega pokojnog fra Željka Filipovića i to 1981. godine kako sam čuo od ljudi. Od priprema tog dana najveći zahvat će biti osigurati plato ili površinu gdje će se pripremiti šatori za cca 700 osoba i zvanica koliko ih se očekuje toga dana. To je planirano učiniti na postojećem platou unutar crkvenog dvorišta, a prije mosta prema samoj crkvi i pomjeranjem ograde prema «Parokovoj luci» i štali na luci. Vršeni su pregovori sa načelnikom općine Vareš i direktorom JKP Vareš da potpomognu pripremiti plato za šatore i dobivene su garancije da se, uz sudjelovanje i sufinanciranje župnog ureda, to može i hoće uraditi. Hvala im i na razumijevanju i na volji da pomogu, jer to je važan dan i za općinu kao i za župu.
Naravno, za toliki broj ljudi će se trebati osigurati i pripremiti hrana i piće. To je u župi već najavljeno i iznenađen sam koliko se je već vjernika odazvalo da bi pomoglo. Naravno apel za pomoći još uvijek vrijedi i biti će aktualan sve do same Mlade mise. Ako se tko izvan Vijake želi prijaviti i pomoći to može učiniti i preko e-maila župnog ureda. 20.05.2005.

Na Silvestrovo ili na Staru godinu, 31. XII. '04. je bio zadnji dan blagoslova kuća u župi Vijaka i to na Ivančevu. U poslijepodnevnim satima u 17 sati bila je za župu Vijaka misa Zahvalnica koja je bila, čini mi se, bolje posjećena nego li prošle godine. Valjda zamjećujemo da, bez obzira na svakodnevne životne poteškoće, imamo za što dragom Bogu reći hvala!
Nakon sv. Mise okupljeni vijačani su se razišli svojim kućama da bi dovršili posljednje pripreme za doček Nove 2005. godine. Jedino selo na teritoriju župe Vijaka koje je imalo organiziran doček Nove godine je bilo Ivančevo. Bilo ih je uistinu lijepo vidjeti okupljene, razdragane i raspjevane u domu na Ivančevu. Dok se lagano čakulalo, pijuckalo i mezilo uz zvuke harmonike koju je tu večer svirao Zdravko Miletović /Bjelan/, okupljeni domaćini napominju da, iz sela Ivančeva, tu večer nije samo iz četiri obitelji bilo predstavnika na dočeku, a i to zbog starosti ili bolesti. Lijepo je vidjeti selo i seljane okupljeno na jednom mjestu i poradi istog razloga. To je dobar početak za ovu, već galopirajuću 2005. godinu, jer bez zajedništva i sloge, u ovom kijamet vaktu, bilo bi puno teže i zahtjevnije proživljavati svakodnevnicu. Neka nam bude, dragi mi vijačani i župljani župe Vijaka ali i svim našim prijateljima, sretna i blagoslovljena ova 2005. godina! Neka u lošem bude siromašnija, a u dobrom bogatija od 2004. godine. Ivančevo, 31. XII. 2004.

Slike možete pogledati ako klinete ovdje!

Zbog obveza oko Božića, božićnih blagdana i blagoslova kuća, informacija kako se u Vijaci dočekao Božić a evo i Nova godina malo kasni ali nikad nije kasno!
Božić je prošle 2004. godine prvo stigao u Magulicu. Naime, kako i prošle tako i ove godine, božićna misa bdjenja je bila u Magulici u 20 sati.
U kapeli, koju su magulačani lijepo ukrasili i okitili, bilo se okupilo izuzetno puno svijeta. Domicilni stanovnici Magulice kažu da nisu očekivali toliki broj svojih magulačana iz dijaspore. Nakon sv. Mise uz obilje petardi koje su mali magulačani bacali i to slabo gledajući gdje i na koga, uslijedila su čestitanja i neizostavno nazdravljanje iz malih ploski koje su domaćini ponijeli u svojim džepićima.
Božićna misa u Vijaci je bila točno u ponoć. Zamjetno je bilo hladnije u Vijaci nego u Magulici, valjda se hladnoća spustila u doline i nije joj se dalo odatle otići. Uz potpuni božićni ugođaj koji nam je osigurala priroda, hladnoća i snjeg, bio je prelijepo tu noć biti u Vijaci.
Da ne bi bilo baš potpuno hladno pobrinuli su se Srđo, Zdravko Bjelan i Boro Šimić tako što su naložili pred crkvom dvije veće vatre već prije mise, a zadržale su se i poslije mise. Nakon sv. Mise, na kojoj je također sudjelovalo dosta i samih župljana, ali i naših vijačana iz Vareša i dijaspore, radost, veselje i čestitanja su nastavljena pred crkvom. Je'l treba napominjati da se je i popilo i zamezilo?!/
Napomenuti treba da gotovo niti jedna petarda pred crkvom poslije mise ponoćke nije ispaljena. Već je spomenuto, ali nije na odmet još jednom napomenuti da je dobrotom gdina Nike Lozančić, predsjednika Federacije BiH, gdina Mije Vidović i MZ Vijaka upriličena i omogućena podjela Božićnih paketića i u Vijaci na sam Božić i u Magulici na Ivandan, 27. prosinca '04. Još im jednom želim u ime dječice reći veliko hvala na dobroti i ljubavi koju nam iskazuju. Još jednom evo i sa «malim» zakašnjenjem svim mojim župljanima i iseljenim i ne iseljenim, ali i svim ljudima dobre volje, od srca želim sretan i blagoslovljen Božić, sa željom da mali Isus u srca svih nas donese sreću, radost i veselje.

Slike možete pogledati ako klinete ovdje!