Slaveni su velika grupa indoeuropskih naroda srodna po jeziku i kulturi; postali su križanjem raznih plemenskih i jezičkih grupa u istočnoj i srednjoj Europi. Iz svoje stare postojbine u predjelima nekadašnjeg Sovjetskog Saveza raseljavali su se u 3 pravca prema kojima su i dobili nazive: Istočni, Zapadni i Južni Slaveni. Južnima pripadaju Hrvati, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Slovenci. To je ono što se učilo u školi, a kakve veze sve to ima s Varešom? E, pa izgleda da bi moglo biti!

U listu Bobovac godinama je svoju rubriku imao Toni Petković koji je pisao o vareškim legendama koje bi i za površnog promatrača trebale imati veliku vrijednost. Pokušavao autor da izda knjigu, ali malo je tko prepoznao značaj ovih priča. Pročitali to "neki ljudi" iz Hrvatske i zainteresirali se. U pričama su našli dosta naziva lokaliteta koji upućuju na tragove Slavena na ovim prostorima : Perun i Velež (po slavenski Veles ili Volos) – staroslavenski bogovi, Bogoš, Boguni, Tribija (staroslavenska riječ tribe – krčiti), priče o zakopanom blagu, itd.itd. Jasno je stavljeno do znanja da nigdje nema ovoliko naziva koji podsjećaju na dio slavenske mitologije. Uz vareški Perun, imaju ga još samo stanovnici kod Splita i kod Učke u Istri. Hrvatska je to svakako dobro istražila, organizirala i dovodi turiste. Prošle godine u ovo vrijeme ekipa stručnjaka iz Hrvatske je došla u Vareš i za prvi put vidjela dovoljno. Za ovo ljeto dogovoren je novi dolazak s pojačanjima.

S Tonijem i njegovim sinom Romanom 2. srpnja 2008. g. čekamo goste u Dabravinama u bašti nekadašnjeg restorana kod Đuke. Stiže terenac s visokim gostima. Na čelu tima je akademik Radoslav Katičić iz Beča – slavist, dr.sc. Tomo Vinšćak i dr.sc. Tibor Komar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Vruće je i uz razgovor rashlađujemo se pivom. Nakon kraćeg odmora idemo do kapije gdje razgledamo veliku stijenu iznad koje se diže Bogoš. Akademik Katičić traži da što više vidi i ponavlja da samo tada može donositi svoj sud.

Idemo na Planinicu odakle se vidi Bogoš. Po prvi put i meni su neke stavri neobične, kao što je stijena koja Bogoš i Perun veže kao nekakva kamena zmija. Silazimo u Vareš da gosti prezalogaje kod Parića. Ćevapi – zna se. Uz "vareške" Bogove hvale i domaću kuhinju. Nastavljamo posjet staroj katoličkoj crkvi, najstarijoj u BiH. Župni fra Ivica Vidak objašnjava nam njezinu povijest, a nakon toga idemo na osvježenje u Župni ured. Rastajem se s gostima do sutradan.

Četvrtak je, 3. srpnja, u općinskoj dvorani održava se skup na temu "Vareški kolokviji – slavenska mitologija", a u okviru istraživanja Slavenske mitologije na prostoru Vareša. Sala je puna što je za Vareš ugodno iznenađenje. Publika sa zanimanjem očekuje predavanje. Za binom su Toni koji je organizator skupa i ugledni gosti. U prvim redovima predstavnici vjerskog, kulturnog i političkog života. Ispred zgrade je i vozilo s logom Arheološkog parka: Bosanska piramida Sunca. Umjesto Semira Osmanagića koji je na putu došli su drugi iz Visokog.

Predavanja za dužno poštovanje. Na nivou. S kinoprojektorima i prikazima na terenu sličnih lokaliteta u Hrvatskoj. Očito je da je tema neobična i da o njoj nedovoljno znamo, zato i nema puno pitanja. Predavanja su završena nakon dva i pol sata. Idemo preko Zvijezde i pričamo o Dragovcu. On je jedna od ishodišnih točaka jednog od trokuta i negdje tu je nekada trebala biti crkva. Svraćam u Vijaku u kafić da se vratim u stvarnost. Sutradan sam gostima vodič za Oćeviju, Olovo i Vijaku.

Sastajemo se ispred općine oko 9 sati. Ekipa je još brojnija, tu su gosti iz Splita: Ivan Aljinović, urednik lista Žrnovnica i Tea Munitić, bilog i osoba koja piše o ovim događajima. Zastajemo kod kugle u Ponikvi i svraćamo na jedno piće. Do Oćevije pričam o njezinoj povijesti. U Jozeljića majdanu čeka nas vlasnik Mijo. Pokazuje na kom principu radi majdan, a tu je i stara vodenica. Sijevaju blicevi , a Ivan se penje uz buk iznad majdana. Vruće je i gledam akademika Katičića koji je jučer proslavio svoj 78. rođendan koliko energije ima. Saznajem da je član i Akademije nauka u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Na crkvišću nas čeka fra Gabrijel Tomić. Zna sve o povijesti olovske crkve i katoličkog puka u prošlim stoljećima. Stari fratri se ne daju, sve ih zanima i dalje uče. Priča o aktivnostima na saniranju crkve koja se opasno sliježe. Unutra se vide i velike pukotine. I kod Gabrijela svraćamo u kuću. Prof. Vinšćak je inzistirao da svakako vidi olovski samostan. I zadivljeni su.

Idemo s tri auta niz Krivaju i onda prema Vijaci. Tu obilazimo muzej i župnu kuću gdje nas čašćava župnik fra Zvonko. Ostajemo priličnu dugo u razgovoru u nešto manjem broju. Ostajem i pozdravljam se s gostima koji će sutradan krenuti put Hrvatske. Zadovoljni su dočekom, ali o procjenama onoga što su vidjeli ne izjašnjavaju se. Trena akademik Katičić u Beču sve kockice da posloži i kaže svoje mišljenje, jer on je ovdje prvi put i pozvan je kao vrhunski autoritet u toj oblasti. I to kakav. To sam saznao tek sutradan od znanca iz Sarajeva koji mi kaže : Pa znate li koga ste vi ugostili. Akademik Katičić ti je u slavistici ono što je Nikola Tesla na polju električne energije!!! No koment.

Ovih dana stiže i nova vijest: predlaže se organiziranje okruglog stola u Varešu na ovu temu u mjesecu listopadu uz dolazak i drugih eminentnih stručnjaka. Dosta želja, malo onih koji hoće da se uključe u poslove oko organizacije. No, ipak se kreće. Blago onima koji ne vidješe, a povjerovaše.